Iran: Nakon nukelarnog sporazuma, a prije izbora

Deutsche Welle: Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je 12 godina istraživala da li Iran radi na razvoju nuklearnog oružja. Sada je to istraživanje okončano. Koliko je zapravo bio važan ovaj korak na putu ka ukidanju sankcija u pogledu nukelarnog sporazuma s Iranom?

Ali Vaez: Ono na šta se IAEA bazirala su istraživanja u vezi sa ranijim nuklearnim aktivnostima Irana. Agencija će se sada koncentrisati na buduće korake i na implementaciju sporazuma (Joint Comprenhenisve Plan of Action). A da bi sankcije protiv Irana mogle da budu ukinute ta zemlja mora da smanji proizvodnju plutonijuma za dvije trećine. Mora da demontira i uništi nukelarni reaktor u Araku, kao i da 97 procenata do sada obogaćenog uranijuma iznese van zemlje - najvjerovatnije jedan dio u Rusiju i Kazahstan. Ovaj proces bi mogao da traje dvije do tri nedjelje. Nakon toga bi IAEA morala da se uvjeri da je Iran zaista to i učinio. Tek tada će doći do popuštanja sankcija. Prema mojim procjenama to bi se moglo dogoditi u januaru ili februaru.

Bilo je to iznenađenje za mnoge, kada je Iran 10. oktobra i 21. novembra izvršio raketne probe i time prekršio rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN. Da li je to moglo da dovede do uvođenja novih sankcija ili do usporavanja ukidanja dosadašnjih?

Raketne probe koje je Iran uradio povrijedile su Rezoluciju 1929 UN iz 2010. Rezolucija zabranjuje Iranu testiranje raketa kratkog i srednjeg dometa. No, ova rezolucija još nije stupila na snagu. Nju će zapravo zamijeniti Rezolucija 2231 UN onda kada bude sproveden sporazum o nuklearnom programu Irana, odnosno kada Iran bude ispunio dogovoreno. A Rezolucija 2231 ne obavezuje Iran da se uzdržava od raketnih proba. Ona zahtijeva od Irana da ne testira rakete koje bi mogle da nose nukelarne bojeve glave. Rezolucija je tako formulisana da objema stranama daje prostora za dvosmislena tumačenja. Iran je ovim raketnim probama dao u ruke oružje tvrdolinijašima u Vašingtonu i drugim dijeliovima svijeta da miniraju postignuti sporazum.

Čini mi se da Teheran nije računao s tim da će Zapad tražiti da se plati visoka cijena za raketne probe. Jer, Zapadu je veoma u interesu da Iran smanji svoj nukelarni program. Navjažnija ciljna grupa kojoj su ove probe bile upućene jesu građani Irana. Naime, ovim se htjelo pokazati kako Iran ne gradi kompromise iz slabosti i ne dovodi u pitanje bezbjednost zemlje. Ovo je bilo takođe upućeno i rivalima u regionu: da kompromis sa Zapadom ne znači da Iran previđa važna strateška pitanja u regionu.

Dakle nakon ovih proba ne bi trebalo da se uspori ukidanje sankcija. Kakav će onda uticaj na Iran imati kraj sankcija?

Iran je zemlja koja trpi najjače sankcije na svijetu. Sada će ovim nukelarnim sporazum Iran postati najstrože kontrolisana zemlja na svijetu. Zauzvrat će taj isti svijet ukinuti sankcije. A Iran će od toga dobrano profitirati. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će ekonomski rast, nakon što je u ovoj godini bio na nuli, u narednoj godini skočiti na šest do sedam procenata. U Iranu su mnogi uvjereni da će kraj sankcija izazvati privredni bum. Ja mislim da je to pretjerano. Jer, postoje mnogi strukturalni problemi u iranskoj privredi koji će smanjiti efekat ukidanja sankcija. Ali, na kraju će Iran ipak profitirati, a Zapadu je to takođe u interesu. U suprotnom Iran ne bi imao nikakav podsticaj da sprovede svoj dio sporazuma.

Ali, ukidanje sankcija ima takođe i svoju destruktivnu stranu za sam Iran. Jer, ekonomsko otvaranje budi strahove od političke liberalizacije. To bi takođe moglo oslabiti uticaj mnogih moćnika u zemlji. Osim toga postoje i mnogi pojedinačni intersi da sankcije ostanu na snazi. Jaki akteri poput Revolucionarne garde su u strahu da će se privredno otvaranje svaliti na njihova pleća. Oni bi u najmanju ruku htjeli biti sigurni da su na strani dobitnika privrednog otvaranja. To će dovesti do žestokih političkih borbi u zemlji. Zbog toga predviđam da će Iranu prvo da bude lošije prije nego dođe boljitak. To leži i na niskim cijenama nafte. Ali, politička situacija će se malo pogoršati prije nego što se zapravo potpuno pogoroša. Razlog za to je suočavanje sa očekivanim ekonomskim izazovima, ali i predstojeći izbori. Tako da je tu za Iran mnogo toga u igri.

Da pređemo na priču o izborima: Krajem februara se neće birati samo novi parlament već i tzv. Savjet eksperata sačinjen od 86 teologa. Kakvu ulogu igra Savjet u kreiranju budućnosti zemlje?

Savjet eksperata ima zadatak da bira vrhovnog vođu. Zbog toga što ajatolah Hamnei ima već 76 godina, a mandat Savjeta eksperata je osam godina, lako se može dogoditi da bude izabran novi nasljednik vrhovnog vođe. A s obzirom na to da je vrhovni vođa u političkom sistemu Irana od najveće važnosti, naredeni izbor Savjeta i vrhovnog vođe je možda od najviše važnosti u istoriji Islamske Republike Iran.

Ali, i parlamentarni izbori su izuzetno važni, jer oni su priprema za parlamentarne izbore 2017. Ako Rohani i njegovi saveznici sačuvaju prednost, oni su u mnogo boljoj poziciji od drugih centara moći. Ukoliko se pak dogodi suprotno, Rohani će do kraja mandata toliko oslabiti da bi možda mogao izgubiti i predsjedničke izbore. Zato će ovi izbori odlučiti koja vizija Islamske Republike Iran će prevladati.

Ali Vaez je ekspert za Iran Međunarodne krizne grupe.