Iran: Obaveza nošenja marame kao simbol moći

U redovnom autobusu za Arak, gotovo 300 kilometara jugozapadno od glavnog grada Teherana, sjede žene u crnim čadorima- dugim ogrtačima koji potpuno prekrivaju tijelo od glave do pete. Druge nose maramu, a treće su bez nje. Vozač autobusa im je dozvolio da se voze, iako bi to moglo imati posljedice i za njega ukoliko uđe inspekcija.

U Araku, jedna mlada žena u uskim trapericama i kratkoj bluzi izlazi iz autobusa. Ne nosi ništa preko tamne kovrčave kose. Taksi se zaustavlja i ona ulazi. Vozač rizikuje da mu policija, na primjer, zaplijeni automobil. Svejedno je uzima. Jer mora zaraditi? Iz solidarnosti? Ili zbog oboje?

"Jednostavno postoje pravila"

U selu u blizini Araka, farmer Hasan posjeduje veliki staklenik. Sa svojim zaposlenicima raspravlja kako najbolje zalijevati biljke paradajza i paprike. Vani je 40 stepeni, i u stakleniku je vruće i sparno. Ipak sve radnice nose marame i dugu odjeću.

"Ove žene ne samo da nose marame, već obično nose i crne čadore", kaže Hasan. "Meni to nije važno. Pogotovo kad naš jedini muški zaposlenik nije u stakleniku. Pogotovo kad je ovako vruće, ja samo prije ulaska nazovem da one mogu staviti maramu. Ne smije se zaboraviti da one ovdje žive na selu. Tu jednostavno postoje pravila. A one ne žele da se o njima ružno priča", kaže on.

Novo samopouzdanje

Hasan sjedi za stolom sa ženama, one klimaju glavom dok on priča. Sve one su odrasle noseći maramu i da budu bez nje, ne mogu ni zamisliti.

Ali prosvjedi i novo samopouzdanje, posebice među mladim ženama, došli su i do ovog mjesta. Demonstracije su bile ogranizirane i na ulici u obližnjem Araku, oni poznaju osobe koje su uhapšene. A mlade žene u selu sada, kako kažu, voze mopede. To je donedavno bilo nezamislivo.

Jedna žena govori o svojoj kćeri i kaže da prepušta njoj odluku o tome hoće li nositi maramu ili ne: „To je njena odluka. Kad se društvo mijenja, moraju se promijeniti i naša djeca, bilo u školi, na fakultetu ili bilo gdje drugdje. Oni također utječu jedni na druge.“ 

"Svi smo mi potencijalne počiniteljice krivičnog djela"

"U svakom slučaju", kaže ova žena, "svako za sebe treba odlučiti hoće li nositi maramu ili ne. Samo Iran je daleko od toga."

"Sve smo mi potencijalne počiniteljice krivičnog djela", kaže jedna Teheranka koja ne nosi maramu. Pod velikim su pritiskom, dodaje.

U proteklih nekoliko mjeseci policija je poduzimala akcije protiv njih, u nekim slučajevima izricala visoke novčane kazne, oduzimala automobile ženama koje ne nose maramu za volanom ili zatvarala kafiće u kojima su uslužene žene koje se ne pridržavaju pravila odijevanja.

Posljednjih dana režim pojačava pritisak. Žene prijavljuju provjere na ulicama. Na jednom video snimku se vidi kako policajac snima ženu bez marame. Ona se brani. A minibusevi, u kojima su pripadnici „moralne policije“ su ponovo na cestama. Ti minibusevi podjećaju na smrt Mahse Amini prije deset mjeseci. Mlada Iranka je odvezena takvim autobusom prije nego što je umrla.

Žene ne žele biti zastrašene

Međutim, mnoge se žene se prema tome odnose s golemim samopouzdanjem i ne žele se prestrašiti. U nedjelju navečer, nedugo nakon što je šef iranske policije najavio povratak moralne policije, Azam je šetala Teheranom. „Naravno bez marame“, kaže ova 63-godišnjakinja.

"Nije riječ samo o marami ili o tome što ja želim", kaže ona. "Ovo je građanski neposluh. Riječ je o prosvjedu za prava žena koja su ignorirana. Na primjer, u slučaju razvoda, skrbništvo automatski ide muškarcu, sve. Mi kao žene ne smijemo raditi puno toga“, kaže Azam. 

A moglo bi biti još gore. U parlamentu postoji zakon koji predviđa strožije kazne, uključujući navodno i oduzimanje prava ženama.

Osobito se buni mlađa generacija

Prije svih mlade Iranke jednostavno više ne žele da im se diktira - pogotovo ne šta će nositi. Među njima je i djevojka u kratkom šorcu nasred ulice u Teheranu. Ona kaže da ima dvanaest godina. To, kako kaže, znači da bi već tri godine morala nositi maramu. No ona kaže da se ne plaši.

Otac je drži za ruku. Čini se da je ponosan na svoju malu samouvjerenu kćer. Naravno da joj dopušta da se tako oblači: "Zašto ne? To je njen izbor." Što ako dođe moralna policija? „Pokušavamo izbjeći susret s njom, maknuti joj se s puta što je više moguće“, kaže ovaj otac.

Kćerkica ga prekida: "Kad dođu, ništa ne govore 12-godišnjacima, prije onima koji već imaju 15-16 godina."

Žena, život, sloboda

Ona kaže da maramu više ne nosi ni tokom nastave, a to ne čine ni njezine školske kolegice.

Osobito mlada generacija ovih dana u Iranu pokazuje iznimnu neustrašivost. Ne žele dopustiti da im se oduzme dio slobode za koji su se izborili.

U malom selu u blizini Araka, Hasan citira slogan protestnog pokreta: "žena, život, sloboda". Ubrzo nakon toga, njegovi zaposlenice završavaju sa poslom i odlaze kući. No prije nego što izađu na ulicu pokrivaju se svojim crnim čadorima.

(tagesschau)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu