Iran se teško oslobađa tereta sankcija

Dvorac Coburg, diskretno udaljen od očiju javnosti, smješten je u prvom bečkom okrugu, kako to dolikuje građevinama za plemstvo. Gosti ovog luksuznog dvorca-hotela, sagrađenog u XIX stoljeću, mogu da očekuju diskreciju i mir. No, ljeta 2015. su tri pune sedmice ovakvu slike hotela remetile TV-ekipe, novinari i diplomati. Bila je to finalna faza pregovora o iranskom atomskom programu, koji su trajali punih 12 godina. U pregovorima su učestvovali šefovi diplomatija pet stalnih članica Vijeća sigurnosti plus Njemačka na jednoj strani i Iran na drugoj. Na kraju se došlo do rezultata - kao posljedica uporne diplomatije. Nakon što se pregovaralo do ranih jutarnjih sati, visoka predstavnica za vanjsku politiku Federica Mogherini i iranski šef diplomatije Mohammed Dschawad Sarif su konačno objavili da je zaključen.

Bio je to dokumenat od 100 stranica sa pet aneksa u kojima se detaljno precizira kako će Iran smanjivati svoj atomski program i kako će međunarodna zajednica korak po korak ublažavati sankcije, koje prijete da potpuno uguše ekonomski razvoj zemlje.

Godinu dana poslije: otrežnjenje

U Teheranu se taj dan slavilo po ulicama do kasno u noć. Godinu dana nakon toga uslijedilo je otrežnjenje. Na očekivani privredni procvat mora se još čekati. "Mnoštvo lonaca i tava ali večere još nema", glasi stara iranska izreka. Ali Fetholla-Nejad smatra da se njome jako dobro može opisati trenutno stanje. Ekspert za Iran iz Njemačkog društva za vanjsku politiku je za DW izjavio da su nade u ekonomsku revitalizaciju Irana povezane sa mnogim iluzijama. Pod jedan - sankcije se ukidaju sporije nego što se očekivalo a pod dva - efekti dolaze sporije.

I nada u buđenje civilnog društva se rasplinula, zaključuje Fatholla-Nejad: Autoritarna država je ojačana, represija se povećala.

Činjenica je da je Iran nakon zaključenja sporazuma pod najstrožijom kontrolom Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEA. Ona je proteklog decembra dala ocjenu da je Iran ispunio svoj dio obaveza iz sporazuma. Po tom pitanju se ništa nije promijenilo uprkos nedostataka. Stoga su početkom godine ukinute prve sankcije. Ono što stvari komplikuje je i da su sankcije uvele dijelom UN, dijelom SAD i dijelom EU. Oliver Meier iz berlinske Fondacije za nauku i politiku za DW kaže: "Postoje američke sankcije koje ostaju - recimo u oblasti finansija i koje se reflektuju na druge ekonomske oblasti. To protivnicima takvog sporazuma omogućuje da bacaju ljudima prašinu u oči".

A protivnika sporazuma je mnogo, dodaje berlinski ekspert za Bliski istok. "Ima ih dosta i u SAD-u i to nije samo predsjednički kandidat Trump. Puno ih je i u američkom Kongresu, koji kažu da se ne može i da se ne bi trebalo vjerovati Iranu. U regionu su prema sporazumu kritički nastrojeni Izrael ali i neke države Perzijskog zaliva. Ali i u samom Iranu je mnogo kritičara ovog sporazuma."

Upravo su se finansijske sankcije pokazale kao usko grlo za integraciju u svjetsku privredu. To su iskusile njemačke firme. One vide doduše veliki potencijal za privrednu saradnju. Ali nedostatak bankovnih veza ometa novčanu transakcije. I iranska porudžba 118 aviona tipa Airbus nikako da krene u realizaciju zbog nejasnog finansiranja. Novčani promet sa Iranom su SAD drastično sankcionirale. Velika je i nesigurnost u pogledu zakona. Evropske banke čekaju da američke naprave prvi korak. U utorak je otkazan susret predstavnika Centralne banke Irana sa predstavnicima Ministarstva finansija SAD i predtsvnicima međunarodnih banaka sa sjedištem u Londonu. Na dnevnom redu je bila želja Evropljana da dobiju zakonske garancije da neće biti kažnjeni zbog bankovnih poslova sa Iranom.

Deal-dividenda

Ekspert za Iran Međunarodne krizne grupe Ali Vaez sa zabrinutošću prati ovakav razvoj situacije. "Nikoga ne treba da čudi što Iran preko noći ne može od zemlje pod najvećim sankcijama postati potpuno integrisano tržište u svjetsku privredu. "Tako sveobuhvatne sankcije razvijaju svoju sopstvenu dinamiku. U najmanju ruku kratkoročno se one pokazuju kao imune protiv ukidanja", smatra Vaez.

Pa ipak on vidi i jednu dividendu na atomski deal sa Iranom. Odmrznuta je suma novca od 55 milijardi američkih dolara i dozvoljen priliv od 3,5 milijardi dolara direktnih stranih investicija. Proizvodnja i izvoz nafte dovedeni su na nivo koji je postojao prije uvođenja sankcija. Stoga se u Iranu ove godine računa sa privrednim rastom od pet posto u odnosu na 0,5 posto prošle godine.

Čini se da je opasnost od nuklearnog naoružavanja uklonjena, ali to regionu nije donijelo više mira. Rivalstvo između Irana i Saudijske Arabije se produbilo. Dok Iran testira rakete, što sporazum o atomskom programu sa Iranom strogo gledajući ne zabranjuje, Saudijska Arabija ostaje najveći uvoznik modernog ratnog oružja i mehanizacije na svijetu.

Arsenal oružja se koristi između ostalog u Jemenu i Siriji. Ono što nedostaje je po mišljenju eksperta Fatholle-Nejada nova sigurnosna arhitektura, koja bi objedinjavala opravdane interese obje strane. Do tada je to dug i trnovit put. Za početak svi moraju biti sretni što je sporazum opstao - uprkos toga što je klimav i što ima puno moćnih neprijatelja.