Iranke se protive nošenju marame
31. oktobar 2020
Našafabad je grad sa oko 200.000 stanovnika, mahom tradicionalnih i relgioznih muslimana, na obodu pustinje u centralnom Iranu. Mnoge žene u javnosti nose čador, tradicionalnu žensku odjeću koja pokriva cijelo tijelo od vrata do gležnjeva, samo je lice slobodno. Prošlog ponedjeljka se, međutim, na društvenim mrežama pojavio snimak iz tog grada na kojem se vidi mlada žena na biciklu bez čadora, bez marame sa podignutom jednom rukom.
„Žene Ulice Revolucije"
Samo dan kasnije iranski mediji su izvjestili o protestnom okupljanju bijesnih građana u centru grada zbog ponašanja ove žene. Guverner grada je u izjavi za medije rekao da je žena uhapšena zbog toga što je povrijedila religiozna osjećanja. Našafabad ne toleriše ovako nešto.
„Ona je znala da će biti uhapšena", izjavila je za DW Azam Džangravi. Ona doduše ne poznaje ženu, ali vrlo dobro razumije njene motive. Azam Džangravi je jedna od 29 „Žena Ulice Revolucije". One su krajem 2017. i početkom 2018. protestovale demonstracijama u većim iranskim gradovima protiv obaveznog nošenja marame.
- pročitajte i: Žene u Iranu smiju prisustvovati javnom gledanju utakmica na stadionima
Bila je to akcija koja nije iznenadila samo prolaznike. Obavezno nošenje marame u Iranu je na snazi od 1979, odnosno od Islamske revolucije. Djevojčice i žene bi u javnosti morale da nose marame i dugi široki mantil kako bi pokrile kosu i kompletno tijelo i njegove obline.
„Čuvari morala"
Jer, tu su „Čuvari morala", koji već 40 godina paze da se žene oblače „skromno". Ona koja se protivi ne rizikuje samo da bude uhapšena. Toj ženi se otvori dosije, ima problema u školi i na fakultetu, kod traženja posla…
Ipak u decembru 2017. se Vida Movahed popela na razvodnu kutiju za struju u Ulici Revolucije u centru Teherana, skinula maramu i podigla je vezanu za štap.
Vida Movahed uhapšena je na licu mjesta. Policija je kratko saopštila da ima psihičke probleme i da ne računaju s tim da će njen primjer slijediti druge žene.
„Činiš pravu stvar"
„Dođe taj trenutak kada znaš da moraš nešto da uradiš, bez obzira šta će te na kraju snaći. Osjetiš magičnu snagu, koja te tjera da povjeruješ da činiš pravu stvar", priča Azam Džangravi za DW. I ona je takođe bez marame protestovala u istoj ulici. Odmah je uhapšena i osuđena u hitnom postupku na tri godine zatvora.
Sud joj je čak oduzeo pravo da se brine o kćerki i htio je da petogodišnju djevojučicu dodijeli njenom bivšem mužu, narkomanu. Malo prije nego što je trebalo da ode na izdržavanje zatvorske kazne, Džangveri je pješke sa kćerkom pobjegla preko granice u Tursku. Danas živi u Kanadi. Još neke aktivisktinje žive u inostranstvu, ali najveći dio ove ženske grupe, ukoliko nisu uhapšene, živi neupadljivo u Iranu.
- pročitajte i: Ključ svega je građanska neposlušnost
„Uvijek iznova slušam da možda žene ne bi ni bile uhapšene i ne bi morale da prolaze kroz pakao da se slike nisu pojavile na društvenim mrežama, i da šira javnost nije vidjela kako se opiru da nose marame", priča aktivistikinja za prava žena Mansureh Šojae za DW.
Otpor – ali kakav?
Šojae je više od 20 godina jedna od vodećih figura iranskog ženskog pokreta. Ona je jedna od inicijatorki kampanje „Milion potpisa za jednakost" i saosnivačica internet stranice „The Feminist School". Više puta je hapšena zbog svog angažmana, posljednji put 27. decembra 2009. Isto kao i Džangveri, i Šojae je zbog represalija morala da napusti Iran. Danas živi u Holandiji ali i dalje je usko povezana sa mrežom aktivistkinja.
„Pojedine aktivistkinje vjeruju da otpor nošenju marame ne bi smio da izaziva pažnju i da mora da se korak po korak uvede u svakdonevicu", kaže Šojae za DW. „S jedne strane to je tačno. Ali, akcije hrabrih žena nadahnjuju i ohrabruju druge žene. Takve akcije moraju da dopru do široke javnosti. I upravo toga se boji iranski aparat moći."
Povećani rizik
U međuvremenu, oko tri godine nakon akcije „Žene Ulice Revolucije" sve više žena pušta da im marama u javnosti sklizne na ramena. Čini se da je to prevladalo, posebno u Teheranu, metropoli sa 17 miliona stanovnika. Tamo se vidi i sve više žena na biciklima, iako im je to zabranjeno u javnosti, osim ako nisu u pratnji ili na određenim mjestima poput parkova. Istovremeno se žene i dalje hapse ako se opiru nošenju marame. I još uvijek može da im se dogodi da završe u ženskom odjeljenju Evin zatvora u sjevernom Teheranu.
Tamo je do skora kaznu izdržavala i advokatkinja za ljudska prava, Nasrin Sotudeh. Prije nego što je i sama uhapšena, pred sudom je zastupala neke od „Žena Ulice Revolucije". 21. oktobra prebačena je u zatvor Gharšak, 25 kilometara južno od glavnog grada. Tu bi trebalo da iza rešetaka ostane 12 godina, zbog navodnog „ohrabrivanja žena na nemoralno ponašanje" i zbog njene „uloge u izopačavanju tih žena".