Isti gazda, drugi statisti

Izbori, dramatičnih nekoliko mjeseci u iščekivanju nove vlade, navodni pritisci spolja na mandatara Aleksandra Vučića, političari koji ne mogu na more (ili sada moraju odatle brže-bolje da se vraćaju kako bi saslušali premijerov ekspoze), hoće li LDP ući u vladu, beskrajna kadrovska nagađanja, sve je to za nama: Srbija će poslije skoro šest mjeseci, ako tu računamo i predizbornu kampanju, dobiti novu vladu. Ako se pogleda krajnji rezultat, zajedno sa sve novim imenima u vladi, sada je još nejasnije zašto se išlo na izbore. Nakon preranog obaranja vlade naprednjaka i socijalista ponovo smo dobili vladu naprednjaka i socijalista, i na neki način smo ponovo tamo gdje smo bili na dan izbora 24. aprila. A u međuvremenu smo dobili i slučaj Savamala.

Politika će ostati ista

„Prosto mi je nevjerovatno da smo izgubili šest mjeseci i da smo na kraju dobili nešto što izgleda kao stara vlada“, kaže za DW novinar nedjeljnika Vreme Dejan Anastasijević. „Time se očigledno šalje signal da će politika ostati ista kao što je bila i prije izbora. Građani Srbije sada imaju puno pravo da pitaju šta nam je sve ovo trebalo. Nije sporno da mandatar ima pravo da bira svoj tim, ali ako pogledamo ovu u suštini rekonstrukciju vlade, sve to je moglo da se uradi i bez izbora i trošenja novca i energije koji su nam daleko potrebniji za neke druge stvari.“

Novinar Slobodan Stupar kaže da uprkos glasinama nije ni očekivao da će Liberalno-demokratska partija (LDP) ući u vladu, jer je to potpuno nerealno. „To je stranka koja zapravo i nema poslanike i ne znam šta bi njihov ulazak u vladu promijenio u politici te vlade. S druge strane, socijalisti i Ivica Dačić su se pokazali kao poslušni partneri i mislim da je Dačić smjerniji prema Vučiću nego što je bio prema Slobodanu Miloševiću.“

No priča o vrtešci koalicionih partnera i samih članova Vlade potpuno je nebitna, naglašava Stupar u razgovoru za DW. Jer, kaže, sa Vučićem na čelu svaka je vlada ista. „On pravi vladu u kojoj su nebitni svi ministri i sve institucije, samo je on bitan. Aleksandar Vučić na taj način poništava sve nekakve demokratske tekovine u Srbiji, sebe proglašava nepogrešivim, a istorija pokazuje da to nije dobro ni za jednu zemlju.“

Nekoliko novih imena u vladi nema nikakvu težinu, napominje i Dejan Anastasijević. „Niko od njih neće imati nikakvu autonomiju u toj vladi. Sve važne i strateške odluke, pa čak i one manje važne, donosi premijer Vučić. Bilo koji ministar koji bi pokušao da radi nešto samostalno, ili da skrene sa zadatog kursa, vrlo brzo bi osjetio posljedice. Jedino će ta nova lica dobiti priliku da promijene sopstvene živote, da zaposle neke prijatelje, porodicu, povećaju sebi standard, ali je to za građane potpuno nebitno.“

Lider u trendu

Pojedina kadrovska rješenja su izazvala pažnju medija već tokom predstavljanja prijedloga nove vlade. Stiče se utisak da će naredna višemjesečna tema srpskih medija, umjesto praćenja rezultata vlade, biti nova ministarka državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić, koja ne krije da je lezbejka, i koja će biti prvi gej-ministar u Srbiji. Premijer Vučić navodi da njeno seksualno opredeljenje nije bitno, i da je ona dobar stručnjak. Slobodan Stupar ocjenjuje da je to ipak dio Vučićevog marketinga i da je to „poruka Zapadu, eto vidite kakav sam ja lider, u mojoj vladi i pripadnici gej populacije mogu biti ministri. On, naravno, očekuje da će to biti pozdravljeno u Briselu i gdje već treba na Zapadu. A njemu je potpuno nebitno ko će biti ministar tog sektora, ionako će se za sve pitati sam.“

Dosta pažnje je izazvalo i rješenje za ministra prosvete i nauke, na čijem čelu će se naći Mladen Šarčević. Riječ je o osnivaču nekoliko privatnih škola u regionu, a blago je reći da je privatno školstvo u Srbiji na lošem glasu. Privatno školstvo se do sada pokazalo više kao uslužni servis političke elite a manje kao ozbiljan obrazovni sistem, i već se pojavila bojazan da će ovakvo kadrovsko rješenje samo dalje forsirati privatno obrazovanje.

Zanimljiva je i biografija novog ministra kulture i informisanja, po struci pravnika, Vladana Vukosavljevića. Kao kadar Demokratske stranke Srbije (DSS) bio je sekretar za kulturu grada Beograda, a pored toga bavio se trgovinom nekretninama i spoljnom trgovinom. Pojedini mediji u njegovoj biografiji navode i da je „veliki ljubitelj i poznavalac kulture i umjetnosti“, što je očito dovoljna preporuka za mjesto ministra kulture. Dejan Anastasijević kaže da ni tu ne očekuje ništa od novog ministra, „ni da će se muzeji otvoriti, ni da će se poboljšati stanje medija i dovesti u red medijska džungla koja sada postoji. I to je još jedan signal koji nam šalje Vučić, a to je da ne namjerava ništa da mijenja.“

Više istog

Sa novom vladom ćemo svejedno imati sve ono što smo imali i do sada, upozorava Slobodan Stupar. „Imaćemo dosta marketinga, bez ikakvih rezultata, puno konferencija za štampu i gledaćemo pri tome kako će se strani faktor ponašati. Vučića u dobroj mjeri drži Zapad, uplitanje Rusije je zanimljivo, kineski faktor takođe, ali i pored toga biće najvažnije kakva će ekonomska situacija biti u Srbiji. Građani više ne mogu da istrpe dalja poskupljenja, potrebno je povećanje plata i penzija, a to znači povećanje deficita i to je začarani krug za koji ne znam da li će moći da se prekine.“

Dejan Anastasijević smatra da su bila neozbiljna opravdanja da se proces formiranja vlade oduži zbog inostranog pritiska. „Tačno se zna šta od Srbije očekuje Brisel, a šta očekuju Moskva i Vašington. I njima je svejedno ko će biti na kom mjestu, sve dok dobijaju ono što traže. To su dobijali od prošle vlade, to će dobijati i od nove vlade.“

U čitavoj toj priči oko ispunjavanja želja Brisela, Vašingtona, ili Moskve, niko se nije pozabavio time šta će nova vlada donijeti građanima Srbije. Dejan Anastasijević smatra da to staje u dvije reči: više istog. „Da li je to isto dovoljno za građane Srbije, da li zaista osjećaju da svakim danom u svakom pogledu sve više napreduju, to ćemo vidjeti na sljedećim izborima.“