Iz Njemačke naređivao ubistva u Kongu

Luvungi je malo selo u kongoanskoj džungli. Nekoliko stotina glinenih koliba pokrivenih slamom smješteno je na obroncima brda. Iza sela je teško prohodna džungla. U njoj gospodare ruandski pobunjenici iz naroda Hutu, FDLR. U rudnicima kopaju zlato, kontroliraju malobrojne prilazne putove. I zlostavljaju tamošnje stanovništvo, priča Marie: „Pobunjenici su došli kasno navečer,oko jedanaest sati. U malim skupinama su išli od kuće do kuće. Razvaljivali su drvena vrata. Uhvatili su moga muža i držali ga. Onda su mene ščepali za kosu i bacili me na pod. To su učinili i mojoj trogodišnjoj kćeri. Onda su me silovali, svaki od njih četvorice. To su učinili i mojoj kćeri. Tako su postupali u svakoj kući. Pred očima muževa i ostale djece.“
To što su učinili pobunjenici FDLR-a nije pojedinačni slučaj. I to se ne događa slučajno, nego po zapovijedi vođa FDLR-a, planirano i sustavno. To je taktika, sredstvo vođenja rata. Istraga tamošnjeg šefa policije Josephata Mutayongwe pokazala je da se radilo o ciljanoj akciji odmazde: „Napad na Luvungi i okolna sela bio je jedan lokalni sukob. FDLR je prije toga sklopio savez s jednom lokalnom kongoanskom skupinom pobunjenika koja se zove Mai-Mai, a zapovjednik joj je Checka. Između pobunjeničkih skupina je došlo do sukoba oko nadzora nad rudnikom zlata. Checka i njegove pristaše potječu iz tih sela, tu žive njihovi roditelji, žene i djeca. Sustavno silovanje žena bila je osveta Checki.“

Gospodar rata i mira

Masovna silovanja su se dogodila prošle godine, nakon što su šefovi pobunjenika FDLR-a već bili uhićeni u Njemačkoj. Njih se, dakle, za tone može optužiti. Pa ipak, ono što se dogodilo u Luvungiju događa se u kongoanskim šumama svakoga dana. I to već 16 godina. Sustavni teror po nalogu vođa. Predsjednik FDLR-a Ignace Murwanashyaka i njegov zamjenik Straton Musoni optuženi su zato u Stuttgartu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Sud bi trebao dokazati da su oni, iako su uživali azil u Njemačkoj, bili zapovjednici pobunjenika. Pobunjenici koje je UN razoružao mogu to potvrditi.
Iz limene dvorane s prozorima od pleksi-stakla odzvanja pjesma. Više od 300 muškaraca, bivših pobunjenika, sjedi na drvenim klupama. Kad su suradnici UN-a pobunjenike pitali tko su vođe FDLR-a, tko odlučuje o ratu ili miru, uvijek su čuli jedno jedino ime: Ignace Murwanashyaka koji je u Njemačkoj. To potvrđuje i jedan major FDLR-a: „Strukturu čine političko i vojno krilo. Murwanashyaka u Njemačkoj je šef političkoga krila, ali on pod nadzorom ima i vojsku. On je vrhovni zapovjednik. Sljedeći, po rangu najviši general je Murwanashyakin odani pristaša i dobar prijatelj.“

Strategija: humanitarna katastrofa

Snage UN-a su 2009. uhvatile jednu poruku upućenu radio-vezom. U njoj je vojni šef pobunjenika Sylvestre Mudacumura izdao zapovijed da se izazove humanitarnu katastrofu. Nakon toga je u selima u džungli došlo do niza brutalnih pokolja. Podaci o uspostavljanju veza potvrđuju da je Mudacumura prije i nakon pokolja komunicirao s Murwanashyakom u Njemačkoj. Tako je bilo i 9. svibnja 2009. kad su zapaljene kuće u selu Busurungiju. Gotovo 100 ljudi je ubijeno. Poručnik Ismael je te noći bio tamo: „Naređeno nam je da zapalimo kuće. Strategija je bila, najprije prisiliti stanovništvo da napusti kuće. Drugo, vojnici nisu smjeli imati mogućnost zaklona. Treće, što je moguće više ljudi protjerati u izbjeglištvo da ubuduće ne bi podupirali vojsku. To je naša opća strategija, ta je zapovijed do mene došla odozgor. Ja sam ju samo izvršio.“
Poručnik Ismael potvrđuje da je to bila zapovijed za sve napade i da vrijedi do danas. On je siguran da je tu zapovijed dao Murwanashyaka u Njemačkoj. Za to će mu biti suđeno u Njemačkoj. Ne samo Marie s početka naše priče, nego i brojni drugi ljudi u Kongu, nadaju se pravdi.

Autor: Simone Schlindwein / Anto Janković
Odg. urednik: Zorica Ilić