Izbjeglice nepoželjne na grčkom kopnu?
8. april 2018
„Čovječe, toliko mnogo ih dolazi ovdje…" Ilijas je pomalo mrzovoljan. Govori o izbjeglicama iz kampa u Eleonasu. Nedaleko od turista u srcu Atine ovdje je u kontejnerima za stanovanje smješteno više od 1.500 došljaka. Prije svega oni kojima je „posebno potrebna zaštita" – samohrane majke, maloljetnici ili ljudi sa invaliditetom i teškim zdravstvenim problemima, koji čekaju na nastavak putovanje ka centralnoj Evropi.
Ilijas, koji ne želi da napišemo njegovo pravo ime, radi za transportno preduzeće nedaleko od izbjegličkog kampa. Tu je prava gužva, svakih nekoliko minuta se jedan kamion puni ili prazni, Ilijas vodi protokol. Po uskim, loše asfaltiranim ulicama u komšiluku prolaza teška vozila, pored kojih prolaze izbjeglice, kada izlaze iz kampa ili kada se tamo vraćaju. „Često prolaze i djeca i stalno se bojimo da se ne desi neka nesreća", žali se Ilijas.
Jedini kafić u sumornoj gradskoj četvrti Eleonas drži Janis, zajedno sa mladom saradnicom Marinom. Kod njega su izbjeglice dobrodošle – posebno kada je prenos fudbalskih utakmica. „Kada Real ili Barselona igraju u Ligi šampiona, kafić je pun i odlična je atmosfera", kaže ugostitelj. Izgreda gotovo da nema, sve je mirno. „Prvenstveno zato što izbjeglice prate ljudi iz nevladinih organizacija koji i plaćaju račun".
Strastveni ljubitelji fudbala dolaze iz Sirije, Afganistana ili Bangledeša. Da li u posljednje vrijeme u Eleonas dolazi više izbjeglica sa grčkih ostrva? „Teško je reći. Naravno, često se mogu vidjeti nova lica, ali zato drugi napuštaju kamp, a vjerovatno i zemlju i odlaze u pravcu sjeverne Evrope", objašnjava Janis.
Grčka dilema
Od 2016. godine na grčkom kopnu su otvoreni centri za izbjeglice, najviše na sjeveru Grčke. Da li i koliko izbjeglica u njima može da bude smješteno – to je političko pitanje. Jer sve dok su ti ljudi u prepunim kampovima na egejskim ostrvima, gdje su stigli iz Turske, grčka vlada je pod lupom međunarodne politike.
Ukoliko migranti dođu na kopno i zahtjev za azil im bude odbijen, više ne mogu da se vrate u Tursku. Jedini izuzetak su „oni kojima je naročito potrebna zaštita" – prije svega maloljetnici. Oni mogu dalje, bez obzira što vlasti još nisu donijele odluku o njihovom zahtjevu za azil.
Pročitajte i ovo: BiH kao ključna zemlja za novu izbjegličku rutu
Bivši ministar za migrante Janis Muzalas više puta je objašnjavao da na kopno ne dolazi previše ljudi kako se ne bi narušio sporazum o izbjeglicama sa Turskom. Njegovu restriktivnu politiku oštro je kritikovala vladajuća ljevičarska stranka Siriza. Početkom marta, Muzalas je iz zdravstvenih razloga morao da se povuče sa funkcije.
Veliku pažnju javnosti nedavno je privukao izvještaj berlinskog lista Velt u kojem se tvrdi da grčka vlada previše potražilaca azila dovodi na kopno, premalo vraća u Tursku, kao i da previše ljudi klasifikuje kao „posebno ranjive".
David Esdras, šef Međunarodne organizacije za migracije u Grčkoj, koja je formalno nadležna za izbjegličke kampove u unutrašnjosti zemlje, odbacuje takve kritike. „Naši prijatelji u Evropi moraju da razumiju da je svaki zahtjev za azil pojedinačan slučaj i da zaslužuje pažljivo ispitivanje prema kriterijumima Ženevske konvencije", kaže Esdras za DW.
Ne može biti da recimo ljudi iz Pakistana ili Afganistana budu paušalno isključeni iz postupka azila samo da bi stvari brže išle, dodaje Esdras. On ne vjeruje u tvrdnje da potražioci azila obmanjuju da im je potrebna posebna zaštita kako bi otišli iz pretrpanih kampova na ostrvima: „Došljaka sa zdravstvenim problemima gotovo da više nema na kopnu. Većina onih kojima je potrebna posebna zaštita su samohrane majke ili mala djeca – i tu teško može da se manipuliše."
Zastoj sa obradom azila
Istina je da bi zahtevi za azil mogli brže da se obrađuju, kaže Esdras. Prva instanca donosi odluke u predviđenom vremenskom roku, ali kašnjenja ima kod druge instance. Novi ministar za migrante Dimitris Vicas obećava poboljšanja: „kontrolna komisija" koju čine sudije upravnih sudova trebalo bi da bude proširena sa dvanaest na dvadeset ljudi, najavio je sredinom marta političar Sirize.
Pročitajte i ovo: Hrabre žene iz grčkih izbjegličkih kampova
Prema ocjeni sindikata, razlog za kašnjenje nije samo manjak personala, već i slabe kvalifikacije. Krajem prošle godine otpušteno je više od stotinu zaposlenih u službi za azil, pošto im je istekao ograničeni ugovor. Tek tri mjeseca kasnije služba je zaposlila nove ljude. Mnogi od njih, ocjenjuju sindikati, ne poznaju najbolje materiju i najprije bi morali da idu na školovanje.