Izbjeglice u Grčkoj dobile imidž neprijatelja
12. mart 2020
Ovih dana iz Grčke stižu uznemirujuće slike: Na grčko-turskoj granici - na rijeci Marici - snage sigurnosti koriste suzavac protiv izbjeglica i migranata koji pokušavaju doći u Evropu. Noću patroliraju Građanske straže u potrazi za novopridošlim, koji su možda ušli u zemlju. Na ostrvu Lezbos stanovnici pokušavaju da odgurnu izbjegličke brodove od obale. A nedaleko od zloglasnog izbjegličkog kampa Moria, desničarske grupe šikaniraju i uznemiravaju članove humanitarnih i organizacija za pomoć izbjeglicama i tuku novinare.
Pet godina nakon prve velike izbjegličke krize, Grčka pokazuje svoje drugo – nehumano lice. Dani čuvenog pekara s Kosa, koji je dijelio hljeb izbjeglicama i bio nagrađen Evropskom nagradom za doprinos civilnom društvu, izgleda da su prošli.
Grčka u ratnoj groznici
Od nove navale beznadežnih na sjeveroistočne granice Grčke, podstaknute perfidnim otvaranjem turske granice od strane predsjednika Erdogana, zemlja se našla u svojevrsnoj ratnoj groznici. Čak se i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen osjetila dužnom uputiti apel grčkim sigurnosnim službama u kojem ih poziva na umjereniji odnos prema izbjeglicama na rijeci Marici .
Odgovornost za ovakav razvoj situacije snosi konzervativna vlada inače tako modernog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, koji je od samog početka htio zauzeti oštriji kurs u izbjegličkoj krizi. Njegov portparol vlade Stelios Petsas rekao je nakon događaja na Marici da je Grčka izložena "asimetričnoj prijetnji". Ovom namjerno odabranom vojnom terminologijom je preko noći preokrenut list: izbjeglički problem u Grčkoj postao je sigurnosni problem. U skladu s tim promijenilo se i raspoloženje: Na društvenim mrežama, za koje se zna da nisu mjesto za politički korektne, neprestano se povećavaju rasistički komentari protiv novopridošlih, uključujući i komentare na DW-izvještaje o položaju izbjeglica.
Pet godina nakon prvog talasa izbjeglica 2015., mora se reći da Grčka teško može da odgovori izazovu od otprilike 110.000 izbeglica, koji u prosjeku dnevno borave u zemlji. I to uprkos prvobitno pozitivnom stavu širokih slojeva stanovništva i stotinama miliona eura koji su pristigli iz Brisela. Na indicije, po kojima su sredstva EU bila pronevjerena, niko nije reagirao niti je pokretao istragu. Uredna i efikasna obrada zahtjeva za azil nikada nije postignuta. Nije bilo široke rasprave o mogućoj integraciji izbjeglica u grčko društvo. Vlade u Atini, bez obzira koje političke boje i orjentacije bile, uvijek su zanemarivale žalbe sa izbjegličkih ostrva Lezbos, Kos ili Samos.
Ostrva više ne mogu da izdrže navalu izbjeglica
Lokalna društva na otocima nisu se sama mogla nositi s teretom novih dolazaka. Izbjeglički kamp Moria na Lesbosu odavno se pretvorio u gomilu očajnih ljudi. Takva situacija je najplodniji rasadnik rasizma, to sada izlazi na vidjelo. "Svi bi trebali otići", kaže čovjek sa Lezbosa za DW: "Oni bi se trebali vratiti u svoje zemlje i doći kasnije - kao turisti, kad se situacija popravi. Tek tada će kod nas biti dobrodošli."