Između republike i religije

Knjiga još nije bila izašla iz štampe, a već je bila uzburkala duhove. Posvuda se diskutiralo o novom romanu francuskog pisca Michela Houellebecq "Podčinjavanje". Nije bilo ni jednog feljtona koji se nije bavio ovim romanom. U ponedjeljak (05.01.) je diskusija stigla i do Jelisejske palate. Da, on će pročitati knjigu jer ljudi o tome govore, rekao je francuski predsjednik Francois Hollande. No on je rekao da vjerojatno neće imati isti stav prema islamu kao autor romana. "Moj zadatak je reći da u ovoj uzavreloj klimi ne gubimo glavu", rekao je Hollande francuskoj televiziji France Inter. "Ne dozvolimo da strah preuzme kontrolu nad nama. ...Francuska je nekoliko puta okupirana, pregažena, osvojena, zemlja ima to iskustvo."

Predsjednik je želio djelovati umirujuće, kako bi ublažio debatu koju je rasplamsao Houellebecqsov roman. On u svom romanu piše o jednoj bizarnoj situaciji: Jedan musliman je izabran za francuskog predsjednika, kako bi spriječio izbor desnoekstremističke Marine Le Pen.

Odgovor na to kako zemlja reagira, skoro da daju mišljenja o samom romanu: Jedni Houellebecqa hvale kao nekoga ko opominje i kao spasitelja. Drugi mu prebacuju da doliva ulje na vatru u ionako napetu debatu o migraciji i integraciji.

"Osveta za poslanika"

Houellebecq sam traži kompromisno rješenje. On je u intervjuu za sedmičnik "Le Journal du Dimanche" rekao da ne zna od koga ima veći strah: Francuza opsjednutih identitetom ili muslimana. No siguran je bio u jednom: "Biti islamofob nije forma rasizma."

U srijedu (07.01.) je knjiga izašla iz štampe. Upravo na dan kada su muslimanski ekstremisti izveli napad na redakciju satiričnog magazina Charlie-Hebdo u kojem je život izgubilo 12 ljudi.

Francuska kolonijalna prošlost

Je li slučajno da su se te dvije stvari vremenski poklopile? Ili bi napad na satirični magazin trebao biti napad na sve one koji se odvaže, gledano iz ugla atentatora, neprimjereno se izraziti o islamu? Jedno je sigurno: atentat se dogodio u trenutku kada Francuzi uznemireno diskutiraju o islamu i njegovoj prisutnosti u Francuskoj i pri tome se često sukobljavaju. U Francuskoj živi između četiri i šest miliona muslimana iz različitih islamskih zemalja. Ne mali broj Francuza strahuje od toga da bi oni mogli dugoročno promijeniti političko, pravno i religijsko određenje ove sekularne države.

Ova debata ima istorijsku pozadinu, koja seže daleko u prošlost. 1830. godine su Francuzi pokorili Alžir. Tamo su formirali kolonijalnu vladavinu, koja je trajala više od 130 godina. Tek 1962. godine, nakon dugotrajnih, krvavih borbi sa velikim brojem žrtava na obje strane, ova sjevernoafrička zemlja je ponovo postala neovisna. U Francuskoj i Alžiru postoje potpuno različita sjećanja na ovo vrijeme, kaže francuski istoričar Benjamin Stora. "Na jednoj strani se nalazi francuski nacionalizam koji povlačenje iz Alžira do danas ne želi prihvatiti. Nasuprot tome alžirski nacionalizam se legitimira pobjedom nad bivšim kolonijalnim vladarom. Tako postoje dvije verzije istorije koje su međusobno suprotstavljene."

"Ne diraj mog druga"

Ipak novija alžirska istorija ostavlja svoje tragove u Francuskoj. Tako su džihadisti tokom alžirskog građanskog rata u prvoj polovici 90-tih godina izveli teške napade u Francuskoj, između ostalog i na pariški metro.

Djelomice napeti odnosi u multikulturalnoj Francuskoj doveli su još 1985. godine do osnivanja Saveza SOS Rassisme. Ovaj Savez je sloganom "Touche pas a mon pote" ("Ne diraj mog druga") zagovarao mirni suživot različitih etničkih i religijskih grupa. Ipak debate o integraciji Francuza muslimanske vjere u ovoj zemlji nisu prestale.

U jesen 2005. godine je u brojnim gradovima došlo do nasilnih protesta mladih doseljenika. Uzrokovani su bili smrću dva mlada migranta koji su se bježeći od policije sakrili u trafostanicu, gdje su umrli usljed strujnih udara. Nakon toga su buknuli protesti u Parizu, koji su uskoro prebačeni i u druge velike gradove. U sedmicama koje su uslijedile je zapaljen veliki broj putničkih automobila, telefonskih centrala i kontejnera. Ova nasilna djela su postala izraz teških životnih uvjeta u francuskim predgrađima u kojima živi većina migranata.

Teror i ozloglašenost

Konflikt se širi i u kulturološkom smislu. Tako je Europski sud za ljudska prava u julu 2014. godine potvrdio zakon o zabrani nošenja burke koji je u Francuskoj stupio na snagu 2011. godine. Ovim zakonom je ženama zabranjeno da u javnosti nose burku ili nikab. U slučaju kršenja ovog zakona prijeti kazna od 150 eura. Ovim zakonom je u Francuskoj pogođeno oko 2.000 žena.

Za strah i negodovanje pobrinuo se i napad na jednu jevrejsku školu u martu 2012. godine. U tom napadu je jedan Francuz alžirskog porijekla ubio četiri osobe, među kojima troje djece.

Na drugoj strani, brojni muslimani koji žive u Francuskoj se žale zbog predrasuda i uvreda kojima su izloženi. Tako je predsjednica desnoekstremističkog Nacionalnog fronta, Marine Le Pen, u decembru 2010. godine javne molitve muslimanskih vjernika označila kao "okupaciju" francuskog tla. "To se dešava bez tenkova i vojnika, ali je unatoč tome okupacija i pogađa stanovnike", rekla je Le Pen. Europski parlament joj je nakon toga ukinuo poslanički imunitet.

Dodatno je debata rasplamsana djelovanjem "Islamske države" u Siriji i Iraku. U ovom kontekstu se dogodio i napad na redakciju "Charli Hebdo" koji su izveli profesionalni teroristi. Oni očito provode ono što "Islamska država" želi u Europi: Muslimane i nemuslimane jasno podijeliti.