„Izvini Srbijo“: Dubina tabloidnog rata

Iako sukob dnevnih novina Kurir protiv televizije Pink i tabloida Informer većina medija pokušava da predstavi kao običan 'tabloidni rat', dubina sukoba i količina prljavog veša koji isplivava na površinu svjedoči o potencijalno daleko širim posljedicama na političku scenu Srbije. Za one koji su se kasnije uključili, odmah se mora napomenuti da je prosto nemoguće na ograničenom prostoru čak i prepričati šta se tu zaista dešava/lo. Količina aktera, povezanih i naizgled nepovezanih događaja, poslovnih i političkih interesa, visoke politike, inostranih aktera, kriminala i pravosudnih zloupotreba, prosto je obuhvatila skoro sve koji nešto znače u političko-medijsko-kriminalno-obavještajnom životu Srbije.

Ako se ipak pokuša neki kratak rezime on bi mogao glasiti otprilike ovako. Dnevna novina Kurir je već nekoliko godina vjerni saradnik aktuelne vlasti i dežurna oglasna tabla za hvalospjeve premijeru Aleksandru Vučiću i sadašnjoj vlasti. Sukob na toj relaciji kreće u trenutku kada se objelodanjuje da Adria medija, vlasnik Kurira, kreće u preuzimanje dnevne novine Politika, najstarijeg dnevnog lista na Balkanu. Ubrzo nakon toga, vlasniku Farmakoma Miroslavu Bogićeviću ukida se kućni pritvor, i on odmah izjavljuje kako je po direktnom nalogu bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića morao da kupi Politiku, Večernje novosti i novosadski Dnevnik, kao i da je tim povodom bio reketiran ne samo od države, nego i od vlasnika Kurira Aleksandra Rodića. A sve to slučajno ili ne dolazi u trenutku kada je objelodanjena nova opoziciona politička koalicija između Socijaldemokratske stranke (SDS) Borisa Tadića i Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomira Jovanovića.

Sukob kulminira kada vlasnik Kurira Aleksandar Rodić objavljuje otvoreno pismo pod dramatičnim naslovom 'Izvini Srbijo', u kome navodi da je bio član izbornog štaba Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), i da je zajedno sa drugim medijima učestvovao u uljepšavanju stvarnosti, i da je kako kaže 'otvoreno pristao na cenzuru i autocenzuru u svojim novinama'. Pismo se završava pozivom medijima i javnosti da se oslobode straha, i da narodu počnu da saopštavaju istinu. To je dovelo do žestokog napada režimskih medija televizije Pink i tabloida Informer na Kurir, i na osnovu toga bi se moglo reći da je to izazvalo prve pukotine u okviru bliskih saradnika sadašnje vlasti.

Izvinjenje nije dovoljno

„Svakako da se sve ovo ne može svesti samo na rat dva ili tri medija, i mislim da odlično pokazuje u kakvom stanju je naša medijska i politička scena“, ocjenjuje za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. „Svakako da se ovdje dosta toga vrti oko novca, jer su svi akteri, od Pinka, pa do bivšeg Nacionala i Informera i Pressa, kako su se oni već granali kasnije, poznati po tome da se kod njih mnogo toga vrtjelo oko novca. Ono što je važno reći je da Kurir po meni teško može da se svrsta u medije, a tek ne može da predvodi nikakav front u borbi za slobodu medija.“

„Prosto, sve što su radili proteklih godina ne može da se obriše jednim paušalnim izvinjenjem, koje je oslobođeno svakog suštinskog sadržaja. Dakle, izvini Srbijo što smo učestvovali u kampanji Aleksandra Vučića, ali tu nema nikakvih činjenica i detalja da bi to pokajanje bilo iskreno. Dakle, ovo je pokušaj da se prikupe neki poeni kod građanske i pristojnije Srbije, i pokušaj da se prikažu kao žrtve režima Aleksandra Vučića, ali niko ne bi ni bio žrtva tog režima da nije bilo gospodina Rodića i njegovih medijskih tvorevina“.

Dragan Popović ističe da se ne smije zaboraviti da je i Kurir jedan od simbola medijske batine sadašnje vlasti i hajke na ljude. „Te hajke su prošli različiti ljudi, od nepoznatih ljudi tipa porodice Ognjanović, pa do najsvježijih primjera, a to su desetine i desetine naslovnih strana o Draganu Đilasu, hajke na različite lidere nevladinih organizacija u Srbiji, pa do praktično svih koji nisu podržavali politiku Aleksandra Vučića. To je primjer novinarstva koje ne poštuje ni etičke ni profesionalne standarde“.

Medijsko- poslovno- bezbjednosni rat

„Iskustvo nas uči da su medijski obračuni samo vrh ledenog brega sukoba različitih interesnih struktura koje stoje iza medija“, kaže za DW Neven Cvetićanin iz Instituta društvenih nauka. „To je medijski rat širih interesnih struktura, rekao bih medijsko-poslovno-bezbjednosnih struktura, koji je čak i regionalnog karaktera, a moglo bi se ići korak dalje pa reći da obuhvataju i neke tokove svjetske politike. U ovom slučaju se takođe radi o političkom potresu, koji čak i ne mora biti loš sam po sebi. Zato što će se kroz sve ovo prepoznati jasna pozicija aktera koji u ovome učestvuju. Dakle, ovo može pomoći da se definišu politike na svim stranama, na jednoj strani pozicione SNS-a, a na drugoj strani opozicione politike među kojoj je i jedan novi opozicioni blok Tadića i Jovanovića“.

Epilog autokratske vladavine

Sukob unutar vjernih medijskih poslušnika se donekle vidi i kao početak otpadanja točkova, ili bar šrafova na točkovima, sadašnje vlasti. Na prvi pogled sve djeluje monolitno i bez razloga za brigu, jer je podrška birača i dalje visoka, ali mnogi primjer Kurira vide kao početne pukotine jednog sistema vladavine. Dragan Popović smatra da je slučaj Kurir pokazao da su bila opravdana očekivanja da će se tako nešto dogoditi:

„A taj slučaj pokazuje da ne možete toliko autokratski da upravljate čitavom zemljom. Znači, gospodin Vučić je uspostavio sistem vlasti koji bukvalno zavisi u svakom trenutku od njega. On kontroliše sve, on donosi sve važnije odluke, on se bavi svim problemima ovog društva, i niko tu nema ni najmanju mjeru neke autonomije da donosi nekakve odluke od ministara pa do njegovih stranačkih funkcionera. Tako da je to moralo jednog trenutka da počne da se raspada, jer nemoguće je napraviti takav piramidalni sistem, kontrolisati sve u državi, i onda očekivati da će sve to da funkcioniše i vječno da traje. Sad je pitanje šta će se desiti kada to krene da se raspada malo ozbiljnije, jer to može Srbiju da pretvori u jednu ozbiljnu kaljugu, pogotovu što smo baš zbog takvog načina vladanja razrušili sve institucije u zemlji“.

Krah institucija

„Mi smo došli u situaciju da niko ni ne očekuje da institucije rade svoj posao, primjećuje Popović. Vi vidite da imamo suđenja na Pinku, da tu imamo čak i presude, policijski funkcioneri izlaze sa podacima kako je ko prošao na poligrafu, a od poligrafa se stvara nešto što on ne može i ne smije da bude a to je dokazno sredstvo. Dakle, imamo krah institucija. Vi sad imate da je već presuđeno ljudima kojima je gospodin Bogićević navodno dao pare, i u tome učestvuje i ministar unutrašnjih poslova i službenici MUP-a. Ja bih najprije očekivao da tužilac sve njih pozove zajedno, i da se raščisti ko je tu za koga radio, i ko je uzimao pare. Ako je tačno sve ono što gospodin Rodić kaže u svom pismu onda bi trebalo raščistiti da li je tu neki novac bio uključen, da li je on radio volonterski za gospodina Vučića. To bi bio logičan odgovor pravne države, a pošto nje nema mi smo osuđeni da čitamo otvorena pisma različitih medijskih tajkuna, pa i ministara, jer ministar Tasovac umjesto da radi svoj posao i on piše otvorena pisma, tako da je zaključak da imamo razoreno društvo i institucije i da ovo ništa nije iznenađenje“.

Neven Cvetićanin smatra „da je možda pretjerano reći da sada otpadaju točkovi vlasti, ali da se svakako može reći da unutar vlasti postoje različite frakcije. I biće vrlo zanimljivo posmatrati kako će se te frakcije odrediti i prema ovom dešavanju, a i prema drugim događajima koji nas tek očekuju. Do sada je vlastima uspijevalo da sve te frakcije drži nekako složnim, a sada sa svim ovim ulazimo u jednu potpuno novu dinamiku. Mi imamo tih disonatnih tonova ne samo unutar SNS-a nego i u okviru SPS-a, i činjenica je da smo izašli iz onog idiličnog perioda i sada možemo očekivati da vidimo kakva će se sve savezništva pojavljivati. A znajući srpsku politiku možemo očekivati vrlo neobična i neočekivana savezništva“.

Omiljena tema srpske javnosti je i uticaj stranih ambasada na srpsku politiku. Mediji su već primijetili da je Aleksandar Rodić imao odlične kontakte u američkoj ambasadi, iz čega se izvlači zaključak da vlasnik Kurira možda zna nešto što niko drugi ne zna, i da stoga nije slučajno krenuo da napušta brod srpskog premijera. „Mislim da je ovo ipak neko unutrašnje dešavanje, ali mora se ipak reći da sva ta unutrašnja dešavanja gledaju na te neke inostrane centre kao na potencijalne saveznike. Ali, ipak mislim da bi u ovom momentu bilo pretjerano reći da neki inostrani centri stoje iza svega toga, pogotovu bez nekih kredibilnih informacija o tome, kaže Cvetićanin. Dragan Popović smatra da možda ne bi trebalo davati baš toliki značaj stranim ambasadama u Beogradu, i pitanje je da li oni baš na tom nivou organizuju dešavanja u Srbiji; mislim da je ovdje prije svega riječ o sukobu iza koga stoje prije svega milioni evra“, naglašava Popović.