Je li svijet zaboravio sliku mrtvog dječaka na plaži?

Kad Tima Kurdi telefonom iz Turske čuje poziv na molitvu na oči joj naviru suze. „Svaki put se naježim", kaže ona. „Zamišljam da sam ponovo u Damasku, u Siriji, i da ga slušam sa svojom obitelji. Postanem tako emocionalna …" Tima Kurdi od uzbuđenja ne može više govoriti. Svaka i najmanja pojedinost u njoj izaziva sjećanja – na bijeg njezine obitelji od građanskog rata, na njezinog brata Abdulaha i na njezine nećake Alana (2) i Galiba (4) koji su se 2. rujna 2015. skupa sa svojom majkom Rehanom utopili u Egejskom moru.

Jedna fotografkinja turske novinske agencije DHA snimila je fotografiju mrtvog Alana Kurdija – i ona je obišla svijet. Dječakovo tijelo je more izbacilo na plažu u blizini turskoga mjesta Bodruma, on je ležao na trbuhu, kao da spava. Na njemu je crvena majica, plave hlačice do koljena, cipele. Ta slika je postala simbol izbjegličke krize i patnji stotina tisuća ljudi koji su preko Turske čamcima pokušavali doći do nekog od grčkih otoka.

Očajna situacija izbjeglica

Samo dva dana nakon te tragedije u noći sa 4. na 5. rujna 2015. njemačka kancelarka Angela Merkel je odlučila s tadašnjim austrijskim kancelarom Wernerom Faymannom tisuće izbjeglica pustiti da dođu u Njemačku. „Ta fotografija je bila alarm, ona je ljude potakla da djeluju, uključujući i političare", kaže Tima Kurdi. Ona danas živi u kanadskom Vancouveru, razgovor s Turskom obavlja se video-vezom. 

Slika Alana Kurdija ni nakon pet godina nije izgubila na snazi. Ali promijenilo se raspoloženje prema izbjeglicama i migrantima – u Njemačkoj, Europi, a i u Turskoj. Izbjeglički kampovi u Grčkoj su prepunjeni, situacija je očajna. Europa se ne može dogovoriti oko raspodjele migranata. Turska se bori s gospodarskom krizom koja najprije pogađa one socijalno najslabije, među ostalima izbjeglice i migrante. U Siriji ni devet godina nakon početka građanskog rata nema rješenja. Pandemija koronavirusa dodatno otežava situaciju.

Merkel je u proljeće 2016. uspjela s Turskom dogovoriti sporazum o izbjeglicama. On predviđa financijsku pomoć za 3,6 milijuna Sirijaca koji su utočište našli u Turskoj. Zbog njega je smanjen i broj rizičnih pokušaja da se preko Egejskog mora dospije u Europu. Ali, sporazum je sporan. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uvijek iznova ga koristi kao sredstvo pritiska. Krajem veljače je Erdogan izjavio da je kopnena granica prema Grčkoj otvorena. Afganistanci, Pakistanci i Sirijci su krenuli prema zapadu. Na granici ih je zaustavila grčka policija suzavcem. Ponovo je bilo strašnih slika, ponovo su ljudi ginuli. Turske vlasti su predbacile Grčkoj da je kriva za smrt troje izbjeglica što Atena opovrgava. Prema navodima organizacije Amnesty International jedna Sirijka se i dalje vodi kao nestala. Ali, javnost se zbog toga nije uzbudila.

„Okončajte rat u Siriji"

„Ljudi otvrdnu na tragediju jer se svakog dana događa tragedija", kaže Tima Kurdi čvrstim glasom i čvrstog pogleda. Tima Kurdi je 1992. odselila u Kanadu. Kao i njezina braća Mohamed i Abdulah (Alanov otac) radila je kao frizerka.

Smrt njezinih nećaka i šogorice promijenila je Timu Kurdi. Ona se počela boriti za prava izbjeglica i nastoji širiti svijest o njihovim problemima, dati im glas. Sa svojim bratom Abdulahom osnovala je zakladu za djecu-izbjeglice, nastupa na međunarodnim skupovima, napisala je knjigu o svojoj obitelji, koja je jedna od brojnih takvih sudbina, kako ona kaže. O politici nerado govori, ne podržava ni jednu stranu u ratu. „Od objavljivanja te fotografije stalno ponavljam: okončajte rat u Siriji, poboljšajte stanje."

Prije početka građanskog rata Kurdijevi su bili sasvim obična obitelj srednjeg sloja u Damasku, kako kaže Tima Kurdi. Ona ima petero braće i sestara. Borbe su prisilile obitelj na bijeg. Najprije u kurdski grad Kobane uz granicu, a onda kad se gradu približila teroristička milicija „Islamske države" pobjegli su dalje u Tursku. Tu su se Abdulah i Mohamed snalazili radeći povremene poslove. Tima Kurdi je htjela da njezina braća s obiteljima dođu u Vancouver, ali to nije uspjelo zbog kanadske birokracije. 

Je li trebalo objaviti fotografiju?

Abdulah Kurdi je sa suprugom i dvoje djece više puta bezuspješno pokušavao doći do nekog grčkog otoka. Kod zadnjeg pokušaja 2015. čamac se prevrnuo jer je bio prenatrpan. Preživio je samo Abdulah. On u međuvremenu živi u sjevernom Iraku i ponovo se oženio. Svog sina je opet nazvao Alan, po poginulom dječaku.

Obitelj Kurdi je raštrkana po cijelom svijetu. Tima Kurdi bi godišnjicu tragedije provela sa svojim bratom Abdulahom. Ali zbog pandemije ne može putovati u Irak. „On je zbog toga jako tužan", kaže ona. U ovo vrijeme se kod svih vraćaju tužna sjećanja. Obitelj Kurdi je teško podnijela objavljivanje Alanove fotografije. U prvo vrijeme ju je to jako vrijeđalo, kaže Tima Kurdi danas. Slika je potakla i raspravu o tomu što mediji smiju pokazati. Etičko povjerenstvo njemačkih medija Deutscher Presserat je tada odlučilo da slika simbolizira izbjegličke patnje i da postoji javni interes da se ona objavi.

Je li bilo ispravno objaviti tu fotografiju? Tima Kurdi kaže da su joj osjećaji kod toga pomiješani. Od njezine obitelji nije traženo dopuštenje. Ali, slika je potresla svijet. „Ako ta slika pomaže izbjeglicama koji pate, onda je to u redu", kaže ona. „Ja ću u svakom slučaju i dalje svijet podsjećati da ne zaboravi sliku dječaka na plaži."

(Napomena: Turski mediji su 2015. objavili da je dječak Alan Kurdi imao tri godine. Po navodima njegove tete Alan Kurdi je rođen 6. lipnja 2013. te je u trenutku smrti imao dvije godine. Njegov brat Galib Kurdi rođen je 8. srpnja 2011.)

(dpa)