Još se ne vidi svjetlo na kraju tunela
16. april 2020
Bilo je to malo čudo – njemačko društvo, do prije nekoliko sedmica duboko podijeljeno i spremno na divlje svađe o svakoj temi, odjednom je ujedinjeno. Dramatične zabrane kontakata, zatvaranje radnji, vrtića i škola bili su put da se suoči sa pandemijom. Njemačka je naprosto ostala kod kuće.
Sada se zemlja usuđuje da promoli nos, barem tu i tamo. Vlada više nije htjela da Njemačka bude zamrznuta. Sa druge strane, opasnost od virusa je i dalje velika, premda se krivulja zaraza poravnava. Zabrana kontakata ostaje na snazi barem do 3. maja.
Možda je vlast bila primorana na ovakvu špagu. Ali ovo će biti test upravo za podršku građana koju su vladajući političari do sada imali.
Otvaraju se prodavnice do 800 kvadrata prodajne površine i saloni automobila. Djeca će ponovo u školu, barem ona koja polažu završne testove. Zatim se 4. maja postepeno – još se ne zna kako tačno – u škole vraćaju i ostali. Restorani i hoteli ostaju zatvoreni. Nema obaveze da se nosi maska za lice, ali se to izričito preporučuje. Obaveze nema vjerovatno jer ni izbliza nema dovoljno maski za osamdeset miliona ljudi.
Čini se da su ljudi relativno jednostavno prihvatili ograničavanje svojih prava i sloboda. Za to su postojali dobri razlozi, oni i dalje postoje, i to je pretežna većina Nijemaca shvatila. Vlada je bez mnogo birokratije istresla milijarde eura narodu, kako bi ublažila najgore posljedice. Ali sada postaje komplikovano.
Da se razumijemo: političari teško da imaju alternativu. Naravno da su zdravlje i životi ljudi suština svakog poteza. Ali politika mora da odvaga sve aspekte, uključujući i ekonomske. To stvara pobjednike i gubitnike. Sada, recimo, vlasnici malih radnji mogu malo da odahnu, dok stariji sugrađani ostaju izolovani u domovima za stare. Neki školarci će ponovo vidjeti prijatelje, drugi još neće.
Vlada, pokrajinski premijeri i gradonačelnici će još bolje morati da obrazlažu zašto su preduzeli ovaj, a ne onaj korak. Oni bi, po mogućnosti, trebalo da govore istim glasom. Proteklih dana to nije bio slučaj. Recimo, premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije bio je za velikodušno popuštanje mjera, bavarski premijer žestoko protiv.
Proteklih sedmica su i virusolozi hvalili njemački federalizam jer je omogućio da se fleksibilno reaguje na krizu u različitim dijelovima zemlje. Sada bi, međutim, moglo doći do utrkivanja pokrajinskih poglavara u tome ko će građanima ponuditi najbrži povratak u normalnost. U srijedu je, zajedničkom odlukom svih, to za sada izbjegnuto.
Moguće je da će Njemačka, nakon prvih popuštanja mjera, primjetiti koliko je pandemija izmijenila zemlju. Ništa nije gotovo, svjetlo na kraju tunela se još ne vidi. Pandemijom ćemo se još dugo baviti i ona nas, nadajmo se, neće okrenuti jedne protiv drugih: roditelje protiv djece, đake protiv učitelja, vlasnike knjižara protiv vlasnika restorana. Rizične grupe protiv ostalih.
Ni vlastima se ne može zavidjeti na odlukama koje ih čekaju.