Kako je rođen zimski turizam u Alpima

Dok se probijamo kroz rijeke turista koji ovih zimskih dana prolaze Sankt Moricom, Mario Hefliger nam objašnjava nešto što danas uopšte ne možemo ni da zamislimo. Relativno nedavno, zimi tu nije bilo ni jednog jedinog turiste: „Tada ljudi nisu odlazili na zimske odmore. Bojali su se.“

Sve do 1864. turisti su u Alpe i u Sant Moric dolazili samo ljeti, da bi uživali u tamošnjim izvorima i odmor provodili u, danas bi rekli, velnes-turizmu. Ali vlasnik hotela Johanes Badrut imao je ideju: ponudio je četvorici gostiju iz Engleske da tu provedu zimu, objašnjavajući im da je mnogo zabavnije provesti odmor na snijegu.

„Ali ljudi iz maglovitog Londona nisu poverovali u tu priču“, objašnjava nam Hefliger koji već mnogo godina radi kao turistički vodič u Sankt Moricu. Hotelijer je zato gostima obećao da će im vratiti novac ako im se ne dopadne zima provedena u Alpima. Tako se dogodilo da su ti prvi turisti ostali od Božića, pa sve do Uskrsa. „Vratili su se u London preplanuli od sunca i oduševljeni. Tako je rođen zimski turizam u Alpima“, kaže Hefliger.

Ovce na jedinoj prirodnoj stazi za bob

Danas ogroman broj turista dolazi zimi u taj gradić sa 5.000 stanovnika koji se nalazi na 1.800 metara nadmorske visine. „Razlog za to jeste što u Sankt Moricu postoji čitav niz mogućnosti za bavljenje zimskim sportovima“, objašnjava nam turistički vodič.

Naravno, tu je prije svega kompleks skijaških staza Korvilja. Na nekim od pista, tvrdi Hefliger, skijaši su brži i od Poršea. Povrh toga tu je i oko 200 kilometara staza kroz prirodu.

A tu su i neke specifičnosti koje ima samo Sankt Moric: „Mi imamo jedinu prirodnu stazu za bob na svijetu. Leti je ne vidite, tamo pasu ovce“, priznaje turistički vodič. Ali zimi tu dolaze stručnjaci iz susjedne Italije. Potrebno im dvadesetak dana da je urede, prije nego što i turisti mogu da je isprobaju.

Jedan od njih je i Zigfrid koji je u Sankt Moric došao iz Berlina: „To je čisto ludilo“, oduševljen je nakon što se spustio stazom u bobu-četverosjedu. „Kad jednom kreneš više nema povratka. Ideš sve brže i sve je strmije, htio ti to ili ne“, objašnjava vozač boba Nikolaus Albrect. „A na kraju staze, svi putnici dobiju po čašu šampanjca. To im je potrebno da dođu sebi i spuste adrenalin.“

„Pazite da ne naletite na Angelu Merkel“

Ipak, vrhunac sportskih događaja u Sankt Moricu je zimski polo i White Turf, tradicionalna konjička trka koja se još od 1907. godine održava svakog februara na zaleđenom jezeru. Naravno, publika na tribinama pokazuje da Sankt Moric odavno nije više zabačeno, siromašno selo negdje u Alpima, već mesto gde dolaze ljudi koji imaju neke sasvim drugačije predstave o novcu od nas ostalih, običnih smrtnika. Čak i suvenir sa trke, obična polo-majica s par prišivenih šarenih drangulija i reklama košta 229 švajcarskih franaka – oko 190 evra.

„Naravno, kad malo bolje pogledate publiku na trci, vidjećete da tu ima i par bundi“, priznaje i Hefliger, ali tvrdi da Sankt Moric i nije tako skup kao što se nekima čini. „Da, dobro, možete dobiti i resti (tradicionalno švajcarsko jelo od krompira) sa kavijarom za 300 franaka, ali smještaj se može naći i za 75 franaka za noć.“

Ipak, duž glavne ulice u Sankt Moricu nagurali su se najskuplji butici, umjetničke galerije i draguljarnice, a turistički vodič nam se hvali i da na ulici lako možemo da se sudarimo i sa Angelom Merkel – njemačka kancelarka redovno tu dolazi na zimovanje. Međutim, on isto tako tvrdi da su svi ti bogataši i zvijezde srećni kada se neko prema njima odnosi kao da su obični ljudi. Isto tako, uvjeren je i da su oni srećni kada su okruženi „normalnim“ ljudima.

Sankt Moricu više nije dovoljno samo ime

Arijane Erat zadužena je za razvoj turizma Sankt Morica. Ona je potpuno svjesna da su se vremena promijenila. Nekada je već i samo ime tog mjesta označavalo mjesto okupljanja bogatih i slavnih – nije slučajno tamo snimljen film o Džems Bondu. Ali Sankt Moric mora danas da privuče nove turiste: „Želimo da postanemo najpoznatija i najpoželjnija destinacija za odmor u Alpima“, kaže nam Arijane Erat.

Zato je planirano uređenje novog gradskog centra, ali mnogo toga više nije kao u „starim dobrim vremenima“. Sankt Moric je čak dva puta, 1928. i 1948, bio domaćin Zimskih olimpijskih igara, ali kada je 2002. predloženo da se prihvati organizacije ZOI 2022, tamošnje stanovništvo izjasnilo se protiv.

Šefica turizma tog zimovališta žali što se olimpijska zastava opet neće zavijoriti nad Sankt Moricom. „Mogli smo da ponudimo garancije da će snijega biti i kratke udaljenosti između pojedinih mesta takmičenja. Imali smo priliku da razvijemo infrastrukturu koja u suštini već postoji. Sada moramo sve to da razvijamo na neki drugačiji način.“

Arijane Erat se nada da će Sankt Moric dobiti organizaciju drugih sportskih manifestacija. Neka su već zakazana, kao recimo Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju koje će se 2017. održati u tom mjestu po peti put. To će biti prilika da Sankt Moric postane još „šminkerskiji“ nego što već jese. A tu je, naravno, i ova okrugla godišnjica: 150 godina zimskog turizma koji je i izmišljen u Sankt Moricu.