Kako spriječiti džihadizam u Njemačkoj?

Policajac na tribini za posjetitelje je u civilu. Samo mala zelena značka, zakačena na sivom odijelu, otkriva da pripada policiji. Dole u dvorani se mogu čuti riječi: rat, Sirija, radikalizacija i slično. S vremena na vrijeme muškarac se naginje naprijed, tako kao da ne želi propustiti ono o čemu se u dvorani govori. A tamo se održava sastanak poslanika Bundestaga koji su članovi Komisije za civilne krizne prevencije. Sastanak je održan u ponedjeljak (06.10.) i bio je otvoren za javnost.

Baš kao i u slučaju brojnih drugih press-konferencija i sjednica održanih proteklih sedmica, i ovdje je bilo riječi o njemačkim džihadistima, uglavnom mladim ljudima koji postaju radikalni i putuju u Siriju i Irak kako bi se tamo priključili borbama samozvane "Islamske države".

450 džihadista je već otputovalo, objašnjava ozbiljno Hans-Georg Maassen, šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Njemačke. Kaže da je većina otputovala preko Turske, te da je najmanje 40 već poginulo, šest od njih najvjerojatnije kao atentatori samoubice. Moguće da je broj poginulih i veći. Maassen, polazi od toga da bi stvarne brojke mogle biti mnogo većei, te da stalno rastu. "Stalno se javljaju ljudi, koje mi uopće ne poznajemo. Oni se javljaju preko Twittera iz Sirije", rekao je Maassen. To su ljudi koji su u tišini postali radikalni, kod kuće preko interneta, možda u krugu prijatelja, a ne u selefijskim grupama koje su pod prismotrom Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Trenutno postoji 6.200 selefija u Njemačkoj, kaže Maassen, dakle ljudi koji pripadaju veoma konzervativnoj struji, koja propagira tumačenje islama onako kako je bio prakticiran za vrijeme poslanika Muhameda. Oni čine samo jedan mali dio od četiri miliona muslimana, koji žive u Njemačkoj. Unatoč tome: Do kraja godine, vjeruje Maassen, će taj broj najvjerojatnije porasti na 7.000. Time su oni, kako navodi Maassen, najbrže rastuća ekstremistička grupa u Njemačkoj. Nisu svi među njima spremni na nasilje i ne podržavaju svi "Islamsku državu" - unutar selefizma postoje različite grupacije. Ipak, kaže Maassen, često je prelazak od puritanskog do selefizma spremnog na nasilje jednostavan. I: 25 posto njemačkih džihadista, koje je Služba za zaštitu ustavnog poretka već mogla identificirati preko video poruka u kojima se oduševljavaju životom u kampu i udaraju u prsa govoreći o ubistvima, su imali veze sa selefijskim organizacijama.

Ovi ljudi padaju u oko Službi za zaštitu ustavnog poretka tek kada se nađu u sred faze radikalizacije, kaže Maassen. Onda se radi o tome da se spriječi najgore, a to je da ljudi koji su spremni na nasilje otputuju u rat. Ipak radikalizacija počinje puno ranije. Maassen smatra da je zadatak drugih da se njome pozabave.

Radikalna subkultura

Primjerice Claudie Dantschke, koja radi u savjetovalištu pri organizaciji koja od 2007. godine pomaže muslimanima, koji žele napustiti islamističke krugove, te savjetuje roditelje čija djeca se radikaliziraju. Dantschke je učestvovala na istoj konferenciji kao i Maassen, šef Službe za zaštitu ustavnog poretka. Brojne porodice, kaže Dantschke, na radikalizaciju svoje djece reagiraju kontraproduktivno što bi trebalo značiti: autoritarno. No to često samo dodatno podstiče ideološko posrtanje. Ona govori o radikalnoj subkulturi mladih, koja privlači mladiće i djevojke sasvim različitog porijekla, a ne samo mlade iz muslimanskih obitelji, već i iz kršćanskih poput njemačkih obitelji ruskog porijekla. Jer brojni tinejdžeri, kako je to ona primijetila, svojim okretanjem selafizmu traže ciljano distanciranje od svojih roditelja. Ona navodi primjer jednog mladog Afganistanca, čiji su roditelji pobjegli iz Afganistana u Njemačku, a koji je postao radikalni džihadist. Ili primjer sina jedne kršćanske izbjegličke obitelji iz Bosne, koji se priključio selefijama. Drugi su tražili pažnju ili identitet u društvu u kojem stalno nailaze na predrasude i odbijanje.

Konzervativne obitelji, koje imaju određeno nepovjerenje prema njemačkom društvu, ponekad se uopće ne javljaju u savjetovalište, kaže Dantschke ili se pak javljaju prekasno. No tada je proces radikalizacije već veoma odmakao. Ona je također zabrinuta i zbog toga da se brojni više ne javljaju kada se njihova djeca vrate iz rata - iz straha da bi njihov sin ili kćer mogli završiti u zatvoru.

A taj strah je opravdan: Onaj koga Služba za zaštitu ustavnog poretka ili inozemne tajne službe identificiraju na video porukama, njegovo ime biva proslijeđeno nadležnim službama "kako bi ga policija mogla pozdraviti na aerodromu", kaže Maassen.

Povratnici: tinjajuća bomba?

Ali: Kada se ovi mladi vrate traumatizirani i ne budu liječeni, onda "postaju tempirana bomba", kaže Dantschke osvrćući se na moguće napade i u Njemačkoj. Ona sliježe ramenima i kaže da ne zna koje bi bilo stvarno rješenje. Općenito je Njemačka, kako kaže, još uvijek veoma slabo osposobljena kada je riječ o infrastrukturi koja bi pružila pomoć onima koji napuštaju radikalnu scenu.

Slabe su i alternativne ponude na internetu: mladi, koji se žele informirati o islamu, brzo se nađu na selefijskim internet-stranicama, koje se kao takve ne mogu prepoznati na prvi pogled, kritizira Esra Kuecueck, članica mreže Islamska konferencija mladih, koja okuplja mlade muslimane. Ona kaže da jednostavno ne postoji dovoljno internet stranica koje nude alternativno znanje na jeziku bliskom mladima. Stoga su potrebni poznavatelji islama i teolozi, koji bi na internetu ponudili izdiferenciranu i senzibiliziranu sliku. Ona također traži uspostavljanje medijskog kodeksa: štampa, radio i televizija ne bi trebali tako prominentno izvještavati o akcijama selefijskih grupa kako im ne bi davali još više pažnje.

Ipak i bez kodeksa se video snimci i poruke, koje borci IS-a ciljano puštaju u Njemačkoj, mogu vrlo jednostavno pronaći: Skoro je nemoguće ukloniti ih sa interneta, kaže Maassen jer stalno se pojavljuju na nekom drugom mjestu i povlače za sobom druge mlade ljude. Da bi se to spriječilo, kaže Maassen, ne postoji sveopći lijek. On kaže da država može oduzeti pasoše, nadzirati borce i povratnike koji su dokazano učestvovali u borbama, pokrenuti sudski proces. Ali sve to, naglašava Maassen, neće rezultirati čudom. "Naš problem je što naše društvo proizvodi ljude koji su spremni ići u Siriju", kaže Maassen.