Kako su ruski dezerteri dobili utočište u Francuskoj

"Dezerteri nisu izdajnici, a dezerterstvo nije zločin jer u takvoj situaciji nema drugog izlaza", kaže Aleksandar u razgovoru za DW. On naglašava da je "razumna odluka jedne obrazovane osobe da ne učestvuje u agresorskom ratu".

Aleksandar je jedan od šest ruskih dezertera koji su tokom posljednjih nekoliko mjeseci stigli u Pariz. Oni su 2022. i 2023. godine iz Rusije najprije pobjegli u Kazahstan, a potom u Francusku. Sada se nadaju da će tamo dobiti politički azil.

Njemačko udruženje Pro Asyl procjenjuje da je od početka rata Rusije protiv Ukrajine od februara 2022. do septembra 2023. godine najmanje 250.000 vojnih obaveznika napustilo Rusiju i potražilo zaštitu u drugim zemljama.

Tu prvenstveno spadaju zemlje poput Kazahstana, Gruzije, Jermenije, Turske, Srbije i Izraela. Poznato je da su se iz Kazahstana i Jermenije događale deportacije tih osoba u Rusiju.

Prema Pro Asyl-u, poznat je samo mali broj dolaska ruskih vojnih obaveznika u zemlje šengenskog prostora, što je povezano s nedostatkom puteva za bijeg i vrlo restriktivnim izdavanjem viza za zemlje EU.

Presedan unutar EU

Francuska je sada postala prva država EU koja je dozvolila ruskim vojnicima, koji se protive ratu u Ukrajini, da uđu u zemlju bez pasoša. Iz sigurnosnih razloga se ti muškarci prethodno provjeravaju u Kazahstanu.

"Razumijem zabrinutost zapadnih zemalja i to što ne dodijeljuju putne isprave dezerterima, jer bi među njima mogli biti agenti ruske tajne službe FSB ili ratni zločinci", kaže Aleksandar. Zbog toga se i nadzire bijeg i dalje kretanje tih ljudi.

"Mi smo provjerili priče svih šest dezertera", uvjerava Aleksej Alšanskij iz ruske analitičke grupe Conflict Intelligence Team (CIT) tokom razgovora za DW. I organizacija u kojoj radi je 2022. morala da napusti Rusiju.

Alšanski, koji je bio pripadnik ruske vojske, takođe je pomogao dezerterima da dođu do Francuske. "Kontaktirali smo aktiviste za ljudska prava u EU, a potom je uslijedilo institucionalno ukazivanje na taj problem, koje je trajalo godinu dana. Dezerteri su cijelo vrijeme bili u Kazahstanu", kaže Alšanski.

Bijeg iz ruske vojske

Od šestorice muškaraca, samo je mladi oficir Aleksandar bio direktno uključen u rusku invaziju na Ukrajinu. U zimu 2022. nalazio se na od Rusije anektiranom poluostrvu Krim.

Na početku je sve izgledalo kao da se radi o vojnoj vježbi, objašnjava on. Ali 24. februara 2022. izvršeno je postrojavanje i svi vojnici su krenuli u koloni.

"Nije bilo naređenja za napad na Ukrajinu, nije bilo nikakvih instrukcija, jednostavno smo prešli ukrajinsku granicu i tek tada smo shvatili šta se dešava. Bio sam šokiran i nisam znao zašto smo došli u Ukrajinu", prisjeća se Aleksandar.

Ističe da nije želio da učestvuje u akciji, ali i da mu je bilo jasno da ne može tek tako izvući iz te situacije.

"Ili bi me ubili moji ljudi, ili bih bio uhapšen na granici. Bila mi je potrebna legalna mogućnost za put nazad u Rusiju", priča ovaj dezerter.

Kada je konačno dobio odsustvo, odmah po dolasku u Rusiju se prijavio za otpuštanje iz vojske. No, u septembru 2022. naređena je mobilizacija.

„Tada mi je bilo jasno da ću ili otići u zatvor ili se vratiti na front, ili ću pobjeći iz Rusije“, kaže Aleksandar.

Kazahstan kao međustanica

Jedna od rijetkih zemalja, u koju Rusi smiju ući bez pasoša, je Kazahstan. Upravo zbog toga su mnogi muškarci iz Rusije, poput Aleksandra, tamo potražili utočište. Po dolasku tamo, on je preko poznanika kontaktirao aktiviste za ljudska prava i zatražio azil.

"Znao sam da će biti teško da dobijem zaštitu u Kazahstanu, jer Kazahstan još uvijek donekle zavisi od Rusije", kaže Aleksandar, te dodaje: "Nisam dobio status izbjeglice, ali mi je barem produžen legalni boravak."

Istovremeno je kucao na vrata zapadnih ambasada i molio za pomoć. „Bio sam svjestan činjenice da tamo ne mogu da podnesem zahtev za azil, već da je to moguće samo na teritoriji zemlje", kaže on.

Nakon dvije godine konačno je uspio otići u Francusku. Dozvolu za ulazak dobili smo zato što smo se aktivno angažovali protiv rata, a ne zato što smo dezerteri, naglašava nekadašnji ruski vojnik.

Nema indicija o počinjenim ratnim zločinima

„Njegovo učešće u invaziji bilo je jednostavno sudbina“, kaže Aleksej Alšanski iz CIT-a o Aleksandru. On pak dodaje da se ne može biti potpuno siguran da je ta priča tačna.

S druge strane, nema indicija da je Aleksandar mogao počiniti ratne zločine u Ukrajini. “On bi zbog toga trebao uživati ​​humanitarnu zaštitu i velika je sreća što ju je dobio”, kaže on.

On je svjestan da to nailazi na nerazumijevanje kod Ukrajinaca. Za ljude tamo, "možda će biti teško sagledati situaciju s druge strane i shvatiti da ne žele svi ruski vojnici da se bore u Ukrajini", kaže on. Mnogi vojnici su tokom invazije pokušali samo  da prežive.

Alšanski ističe da prema međunarodnom pravu, samo učešće u ratu ne čini osobu automatski ratnim zločincem i pojašnjava: "Humanitarno pravo u kontekstu oružanog sukoba garantuje zaštitu svim osobama koje nisu umiješane u ratne zločine.”

Kritika ruskog civilnog društva

Prema podacima CIT-a, od početka rata se povećava broj ruskih dezertera. To je dobar dio stanovništva koji ne dobija nikakvu podršku od strane društva, iako je dezerterstvo, kako kaže Alšanski, "zaista hrabar korak".

"Ako neko sa plakatom na kojoj piše 'Ne ratu!' ode na antiratne demonstracije i zbog toga provede nekoliko dana iza rešetaka, smatra se herojem. Takve osobe mogu dobiti stranu vizu, za njih postoje međunarodni programi", objašnjava on.

„Ali ako neko pobjegne iz Rusije nakon sedmica provedenih u ćeliji, izgladnjivanja i batinanja zbog odbijanja da učestvuje u Putinovom ratu, onda je on prepušten sam sebi", kritikuje Alšanski.

"Zbogom oružje"

Takvi muškarci obično pomoć mogu dobiti samo od stranih organizacija za ljudska prava. "Rusko civilno društvo nije sklono da pomogne dezerterima. Ono je u strahi i kao paralizovano kada sazna da je neka osoba pobjegla iz redova ruske vojske. Takav stav je, blago rečeno, nepravedan", smatra Alšansky.

Šestorica Rusa su sada aktivni u Francuskoj i odatle podržavaju ruske dezertere. Oni su se organizovali u društvu simboličnog naziva "Zbogom oružje" (Adieu, Weapons!) i tako na svoj način protestuju protiv rata u Ukrajini.

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu