Kina kao novi posrednik na Bliskom istoku?

To što su predstavnici Saudijske Arabije i Irana sjedili zajedno pet dana početkom marta bila je senzacija samo po sebi. Činjenica da su najveći rivali u Persijskom zalivu čak pristali da obnove diplomatske odnose 10. marta izazvala je veliku pažnju. Najveće iznenađenje u vezi sa zbližavanjem Rijada i Teherana bilo je to što su se dva zavađena susjeda rukovala baš u Pekingu.

- pročitajte još: Iran i Saudijska Arabija: nada za stabilnost u regionu?

Iran i Saudijska Arabija su neprijateljski jedno prema drugom od Islamske revolucije 1979. godine u Iranu. Više od deset godina podržavaju suprotstavljene strane u sukobima u regionu i vode posredničke ratove. Već sedam godina ne održavaju diplomatske odnose. Uspješno posredovanje na možda najopasnijoj liniji rascijepa na Bliskom istoku dalo je ulozi Pekinga u regionu novi kvalitet.

Kina: odnosi sa svim stranama

Džulijen Barns-Dejsi, direktor programa za Bliski istok u trustu mozgova Evropski savjet za spoljne odnose, ECFR, kaže da su Sjedinjene Države, koje su dugo bile neosporna odlučujuća sila u Persijskom zalivu, odbile da posreduju. Jer, Vašington nema nikakve odnose sa Teheranom i „veoma malo konstruktivnog uticaja da se ovdje postigne sporazum". Barns-Dejsi dodaje: „Osnovna realnost ovdje je da bi Kina mogla da interveniše jer je imala veze sa svim stranama i poluge da to pokrene".

- pročitajte još: Dovodi li Kina u pitanje teritorijalni integritet Irana?

Ovaj uticaj je prvenstveno zasnovan na ekonomiji: i za Iran i za Saudijsku Arabiju, Kina je daleko najvažniji trgovinski partner, objašnjava bivši američki diplomata Džefri Feltman. I u drugim dijelovima Bliskog istoka trgovina sa Kinom je tri puta veća nego sa Sjedinjenim Državama. „Ne možemo zanemariti značaj Kine za ovaj region“, zaključuje Feltman.

Sebastijan Sons iz Instituta CARPO za Bliski istok u Bonu (trenutno se nalazi u Kataru) za DW primjećuje da se Kina u Persijskom zalivu sve više doživljava ne samo kao ekonomski partner, već i kao mogući politički, pa čak i bezbjednosni partner. Sons vidi jasno uvažavanje Kine u sporazumu u Pekingu. Istovremeno, Sons napominje da je „posljednjih godina u ovom regionu masovno palo povjerenje u SAD i Evropu, a shodno tome, teško da se doživljavaju kao zaista ozbiljan posrednik u poslovima ili posrednik".

Malo entuzijazma u Vašingtonu

Američki političari su na uspjeh Pekinga u posredovanju odgovorili sa očekivanim prigušenim entuzijazmom. „Uloga Kine ovdje neće baš zagrijati srca u Vašingtonu", sažeo je raspoloženje u tvitu Majkl Sing iz trusta mozgova Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku.

Američka vlada je oprezno pozdravila sporazum - i na drugi način pokušava da umanji posredničku ulogu Kine. Direktor za komunikacije Savjeta za nacionalnu bezbjednost, Džon Kirbi, bio je prilično rezervisani u svojoj početnoj reakciji na potpisivanje sporazuma u ​​Pekingu: „Ako se ovaj sporazum može obustaviti – bez obzira na interese ili ko je sjeo za sto – ako i rat u Jemenu može biti okončan i Saudijska Arabija ako ne bude morala stalno pokušavati da se brani od napada Huta, koje finansira i podržava Iran, onda to na kraju pozdravljamo", rekao je Kirbi.

Džefri Feltman, koji je posredovao u brojnim sukobima u ime Ujedinjenih nacija, podsjeća na važnu činjenicu: Diplomatski odnosi nikako nisu kraj strateškog rivalstva između Saudijske Arabije i Irana.

Rivalstvo velikih sila u pozadini

Ali američki diplomata takođe vidi posredovanje Pekinga u kontekstu sistemskog rivalstva između Pekinga i Vašingtona. I on vidi jasan pomak u odnosima na koje se politika SAD mora prilagoditi. Amerikanci bi morali da prihvate da će se čak i zemlje poput Saudijske Arabije, sa kojima SAD imaju bliske veze već 75 godina, u budućnosti igrati u svim pravcima. „Oni će se oduprijeti pritiscima da se pridruže jednom ili drugom taboru. To vidimo u ratu Rusije u Ukrajini. I vidimo to u rivalstvu između SAD i Kine: postoje mnoge zemlje sa kojima SAD još uvijek imaju bliske veze, od kojih se ni ne očekuje da će stati na našu stranu u rivalstvu sa Kinom", primjećuje Feltman.

Ekspertkinja za Bliski istok Dina Esfandijari iz briselskog trusta mozgova Krizna grupa takođe je sigurna da se zemlje u Persijskom zalivu repozicioniraju s obzirom na opštu političku klimu. Sa neprijatnim posljedicama po Vašington: „Manje zemlje će izigravati velike sile jedna protiv druge kako bi izvukle što veću korist iz svojih odnosa“, očekuje Esfandijari.

Njegovanje imidža

Početkom decembra, kineski državni i partijski lider Si Đinping dočekan je sa svim počastima na prvom arapsko-kineskom samitu u Rijadu. Uzgred, razvijao se utisak da se Kina u Zalivu bavi samo ekonomskim odnosima. Što i ne čudi s obzirom na to da značajan dio kineskog snabdijevanja energijom zavisi od stabilnih uslova u regionu Persijskog zaliva. Ekspertkinja Krizne grupe Esfandijari vidi još jedan motiv za povećanu posvećenost Pekinga: „Kina se predstavila kao alternativni model, kao partner, kao posrednik – i kao drugačija od zapadnog modela."

Saudijsko-iransko rukovanje uklapa se u diplomatsku ofanzivu kojom Kina želi da se predstavi kao mirotvorna sila ravnoteže. Samo nekoliko dana nakon saudijsko-iranskog sporazuma, Si Đinping je najavio „Globalnu civilizacijsku inicijativu"; u proljeće 2022. Si je već proglasio „Globalnu bezbjednosnu inicijativu", a 2021. „Globalnu razvojnu inicijativu". Neodređene formulacije i malo konkretnih obaveza. Na zapadu, ovakav prodor je bio samo marginalno primijećen. Na globalnom jugu, međutim, Peking može da uglanca svoj imidž - i osvoji bodove u sistemskom takmičenju

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu