Klintonova ili Tramp - a ostali?

Kandidati koji ne pripadaju dvjema najvećim strankama moraju da se izbore sa mnogim preprekama. Stotine Amerikanaca su podnijele svoju kanidaturu za najvišu funkciju. U mnogim saveznim državama, na izbornom listiću je samo četiri ili pet imena. Svaka savezna država sama donosi propise o tome. Na primjer, u većini njih kandidat mora biti član jedne stranke (koja pri tome podržava njegovu kandidaturu), ili mora imati tačno određen minimalni broj sakupljenih potpisa.

Poseban problem je to što kandidati malih stranaka ne dobijaju poziv za televizijske debate. Džil Stajn je o tome rekla: „Dvoje kandidata republikanaca i demokrata su najneomiljeniji kandidati u istoriji. Potrebne su nam otvorene debate, Amerikanci ih traže na sav glas. Trka još nije završena, mi se i dalje borimo za pravo birača da znaju za koga mogu da glasaju i o kojim sve važnim temama treba diskutovati".

"Novi Perl Harbor"

Da bi uopšte bili primijećeni, kandidati malih stranaka moraju da smišljaju što upadljivije poruke. Tako poruka Stajnove o borbi protiv klimatskih promjena glasi: „Nemamo izbora, moramo proglasiti vanredeno stanje. Kao što smo to učinili kada je napadnut Perl Harbor. Tada je bilo potrebno šest mjeseci da se cjelokupna privreda preorijentiše na ratne uslove. Sada imamo novi rat: za naše preživljavanje – protiv klimatskih promjena."

Ali, Džil Stajn ne može da profitira od nepopularnosti Hilari Klinton i Donalda Trampa. To važi i za Gerija Džonsona i njegove liberale. Džonson je u svih 50 saveznih država na izbornim listićima, a u većini anketa je na trećem mjestu po popularnosti. No, i pored toga, niko mu ne pridaje šanse. Tome je doprinijelo njegovo nepoznavanje geografije – u jednom intervjuu je pokazao da ne zna šta je Alep.

Hoće li o rezultatu odlučiti nezavisni?

Džonson stalno ponavlja da ima da više Amerikanaca koji sebe označavaju „nezavisnim" nego onih koji podržavaju republikance i demokrate. Prema anketi Galupovog instituta, takvih je više od 40 odsto. Ali, na kraju će, kao i uvijek, u Bijelu kuću da se useli neko iz te dvije stranke. No, nezavisni kandidati mogu da utiču na rezultat izbora. Primjer je 2000. godina kada je kandidat Zelenih Ralf Nejder „oteo" demokrati Alu Goru upravo onoliko glasova koliko je ovom bilo potrebno za pobjedu. Tako da je predsjednik postao Džordž Buš mlađi.