Ko je sljedeći na Putinovoj listi?

Estonija, Letonija i Litvanija su zbog položaja na istočnoj obali Baltičkog mora, ali i zbog samog mora, nazvane Baltičke zemlje. Vlast nad ove tri zemlje je 1940. godine zauzeo Sovjetski savez. One su ujedno bile i prve tri zemlje koje su se 1991. godine odvojile od SSSR-a, proglasile nezavisnost i okrenule Zapadu. Ove tri zemlje su odavno članice EU i NATO-a. Ipak, ruska sijenka je odavno nadvijena nad regionom jer su Estonija, Letonija i Litvanija i dalje znatno zavisne od nafte i plina iz Rusije.

Estonija: Četvrtina od 1,3 miliona stanovnika ove države je ruskog porijekla. Ova zemlja je bogata šumom i ima više od 1.500 ostrva. Estonija se smatra zemljom koja je oskočna daska za internet poduzetnike.

Letonija: Za vrijeme Sovjetskog saveza je ova zemlja bila visoko industrijalizovana i kao magnet je privlačila ruske useljenike. Više od četvrtine stanovnika, a ima ih oko dva miliona, danas govori ruski jezik. Letonska privreda se uglavnom ogleda u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu.

Litvanija: Litvanija je sa svojih tri miliona stanovnika bila prva zemlja koja je proglasila nezavisnost od Sovjetskog saveza. Međutim, i danas postoje tijesne privredne veze sa Rusijom. Rusija je najveći trgovinski partner ove zemlje. Skoro 18 posto litvanskog izvoza odlazi u susjednu zemlju.

Susjedi EU

Tampon zonu između EU i Rusije čine Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija. Bjelosrusija je već član ruske carinske unije, dok članstvo još uvijek izbjegavaju Ukrajina i Moldavija.

Bjelorusija: Nakon raspada Sovjetskog saveza je Bjelorusija proglasila nezavisnost 1991. godine. Od 1994. godine čeličnom rukom vlada Aleksander Lukašenko koji ne dozvoljava privatizaciju državne imovine i koji ima veliki interes od tijesnih odnosa sa Rusijom. Inače, u Bjelorusiji skoro i da nema preduzeća koje je u privatim rukama. Bjelorusija je ovisna o ruskoj nafti. Transport nafte i gas iz Rusije u Evropu se većim dijeom odvija preko Bjelorusije.

Ukrajina: Ako izuzmemo aktuelna dešavanja u vezi sa Krimom, onda se može konstatovati da je Ukrajina, kada je riječ o jeziku, istoriji i politici, duboko podijeljena zemlja. Ruski jezik je za skoro trećinu stanovništva maternji jezik. Istočni dio zemlje, na kojem se govori ruski jezi, pro-ruski je orjentisan. Ukrajina je važna Rusiji zbog snabdjevanja životnim namirnicama, a ujedno je i raskrsnica za izvoz ruskih energenata. Zemlja je važan snabdjevača vodom i strujom poluostrva Krim.

Republika Moldavija: U Moldaviji živi oko četiri miliona stanovnika. Zemlja je do 1940. godine pripadala Rumuniji sve dok je nije anektirao Sovjetski savez. Moldavija ima veliki potencijal za podjele unutar same zemlje, a posebno u regionima Pridnjestrovlje i Gagauzija. Pridnjestrovlje se nalazi na istoku zemlje uz granicu sa Ukrajinom i ima oko 200.000 stanovnika – etnička mješavina Moldavaca, Ukrajinaca i Rusa. 1990. godine, samo godinu dana prije raspada Sovjetsog saveza, Pridnjestrovlje je proglasilo nezavisnost od Republike Moldavije jer je postojao strah da će se Moldavija ponovo priključiti Rumuniji. Rusija je subvencionirala penzije u Pridnjestrovlju i finansirala trupe u regionu. U spornom referenduu 2006. godine se 97 posto stanovništva izjasnilo za priključenje Ruskoj Federaciji.

Gagauzija je druga autonomna oblast u Republici Moldaviji koja je nalazi pod ruskim uticajem. U regionu živi oko 155.000 ljudi, a većina su Gagauzi, etnička grupa turskog porijekla pravoslavne vjeroispovijesti. Na referendumu održanom početkom 2014. godine se radilo o tješnjim odnosima sa Rusijom kao i člastvu u Putinovoj Euroazijskoj uniji. Skoro 99 posto birača se izjasnilo protiv Sporazuma o asocijaciji i pridruživanju sa EU.

U nastojanju da uspostavi tješnji kontakt sa Republikom Moldavijom EU sa vladom pregovara o Sporazumu o asocijaciji i pridruživanju. Rusija želi obrnuto i poziva Republiku Moldaviju u članstvo Carinske unije.

Kakvaz

Kavkaski region je spoj Evrope i Azije i smatra se jezički i kulturno najraznovrsnijim regionom na svijetu, ali i žarištem konflikta. Za razliku od Azarbejdžana, većina država regiona u postsovjetskom vremenu privredno nije stala na svoje noge što je dovelo do velikih socijalnih nemira. Ruski uticaj na region je i dalje enorman. Najveći problemi se bilježe u Abhaziji, Južnoj Osetiji, Ingušetiji, Čečeniji i Dagestanu.

Abhazija: Abhazija je 1999. godine proglasila nezavisnost od Gruzije koja region i dalje smatra odpadničkim. Rusija pokušava iskoristiti svoj uticaj i za relativno kratko vrijeme investira novac u Abhaziju koja ima oko 250.000 stanovnika. Od 2010. godine su u Abhaziji stacionirane ruske rakete za protivazdušnu odbranu.

Južna Osetija: Južna Osetija je nakon što ju je Rusija priznala kao nezavisnu državu poslije rata u Gruziji 2008. godine još uvijek izolovana i od ruskog novca ovisna enklava. Nezaposlenost je visoka isto kao i cijene. Južna Osetija se godinama zalaže za ulazak u Rusku Federaciju. Region ima oko 70.000 stanovnika.

Ingušetija: Ingušetija je autonomna republika unutar Ruske Federacije. Većina od oko 400.000 Inguša su muslimani. Važnu ulogu u društvu ima plemensko porijeklo.

Čečenija: Čečenija je nezavisnost od Rusije proglasila 1991. godine. Tri godine kasnije je Kremlj poslao trupe kako bi ponovo uspostavio svoj autoritet. Uslijedio je prvi čečeski rat u kojem su poražene ruske snage. Rat je trajao do 1996. godine. Ruske trupe se u Čečeniju vraćaju 1999. godine. Bez obzira na ruske finansijske injekcije za obnovu, nezaposlenost i siromaštvo su rasprostranjeni u cijeloj zemlji. U Čečeniji živi oko 1,25 miliona ljudi.

Dagestan: Dagestan je kao i Ingušetija i Čečenija autonomna republika unutar Rusije u kojoj uglavnom žive muslimani. Iako je 3,5 posto od ukupno tri miliona staovnika ruskog porijekla, ruski jezik je službeni jezik. Glavni industrijski sektori su proizvodnja nafte i gasa kao i ribolov. Vlasti u zemlji su lojalne Moskvi, ali i veoma korumpirane.

Autori: John Blau / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Željka Telišman