Koliko ima smisla masovno testiranje na koronu?
18. novembar 2020
Jedan potpuno normalan Božić u krugu najdražih – zar to ne bi bilo lijepo?! Kako bi se približio tom cilju, austrijski kancelar Sebastijan Kurc želi, ako je moguće, da sve stanovnike testira na korona-virus.
Luksemburg i Slovačka već su testirali svoje stanovništvo, i te zemlje su primjer Austriji. Što više testova, to veće šanse da se otkriju inficirani koji nemaju simptome i što prije pošalju u karantin. Zar to nije dobra ideja i za veće zemlje poput Francuske, Italije, Španije ili Njemačke?
Pitanje smisla
„Masovna testiranja u osnovi imaju smisla. Znamo da oko trećina zaraženih ne obolijeva, ali da širi virus", kaže Matijas Ort, šef laboratorije u bolnici Marijenhospital u Štutgartu i predsjedavajući strukovnog Udruženja njemačkih laboratorijskih ljekara (BDL).
Svaki pacijent koji je bio primljen i liječen u njegovoj bolnici je, naravno, prvo testiran. „Upravo smo dobili rezultate jednog mladića koji bi trebalo da bude operisan. On ima najveću količinu virusa u organizmu koju smo ikada izmjerili, a nema nikakve simptome", kaže Ort. Takve osobe bi se pronašle masovnim testiranjem.
Pored pitanja smisla, postavlja se i pitanje izvodljivosti. Jer, ni Luksemburg sa svojih 630.000 stanovnika (dakle veličine Crne Gore), a ni Slovačka sa 5,5 miliona stanovnika, ne mogu da budu primjer za Njemačku ili neke druge zemlje sa velikim brojem stanovnika.
„Više ne može!"
„Jednu malu zemlju poput Lukesmburga je moguće snabdjeti brisevima i reagensima", kaže Ort. Da bi masovno testiranje dalo pouzdanu sliku infekcije, ono bi moralo da se uradi istovremeno širom zemlje. Ali, to bi zahtijevalo sve raspoložive kapacitete.
„Uzimanje brisa po osobi traje u prosjeku pet minuta. Tako da možete slobodno da izračunate koliko bi to trajalo za 80 miliona stanovnika", kaže Ort.
A mi smo izračunali. Sa sada raspoloživim kapacitetima, to bi trajalo 53 nedjelje, dakle više od godinu dana.
U ovom trenutku, njemačke laboratorije obrade milion i po testova nedjeljno. „600.000 Luksemburžana bismo bez ikakvih problema u Njemačkoj mogli da testiramo u roku od nedjelju dana", kaže Ort.
Da bi se kompletno njemačko stanovništvo testiralo u roku od nedjelju dana, laboratorijski kapaciteti bi morali da se upedesetostruče. „Mi već sada radimo u dvije smjene, a ponekad i u tri smjene u sedam dana", kaže Ort. „Mogli bismo da naše kapacitete povećamo za deset do 20 odsto, ali više ne."
Dodatni problem koji otežava masovno testiranje je hronični nedostatak materijala za testiranje. „Proizvodnja neophodnih reagenasa već sada radi takoreći od jutra do sutra", kaže Ort. Uprkos tome, i dalje nedostaje materijala u njemačkim laboratorijama.
Svi ti ograničavajući faktori masovno testiranje čine gotovo nemogućim. Osim toga, ograničeni resursi zahtijevaju i posebno promišljenu strategiju ispitivanja. Sa stanovišta laboratorijskih ljekara, način koji se trenutno primjenjuje u Njemačkoj da se prvenstveno testiraju osobe sa simptomima kovida 19, ne daje baš ploda.
„Ako imam porodicu u kojoj je otac zaražen virusom, a majka takođe ima simptome, onda nema potrebe da testiram i majku", kaže Ort. Jer, pozitivan test je skoro pa siguran i to bi bilo samo rasipanje resursa.
Odlučujući faktor za tok infekcije jeste pronaći asimptomatične bolesnike s velikom količinom virusa u organizmu. „Umjesto da se testiraju sa simptomima, fokus bi morao da se prebaci na one koji nemaju vidljive znake bolesti", smatra Ort.
Takođe bi imalo smisla da se kapaciteti za testiranje koriste kako bi se testirale prve kontakt-osobe zaraženih kovidom 19, a koje ne pokazuju simptome bolesti.
Ako bi test bio pozitivan, onda bi moralo da se nastavi s testiranjem narednik kontakt-osoba. U zavisnosti od toga koliko razvučete te prstenove, na kraju bi moglo da dođe do masovnog testiranja. Ali i tada bi to bilo regionalno, a ne i u čitavoj Njemačkoj.