Koliko su legitimne pretenzije Turske u Sredozemlju?
22. juli 2020
Odnos EU i Turske ključna je tema njemačkog predsjedavanja Evropskoj uniji. "Potrebna nam je koherentna strategija za Tursku", rekla je kancelarka Angela Merkel 1. jula u Bundestagu. Politika EU prema Turskoj mora obuhvatiti spektar tema - od Sirije do pitanja Libije, od izbjegličkog problema do ljudskih prava. Kao posebnu "poteškoću" za postizanje trajnog dogovora između EU i Turske kancelarka je navela tursku eksploataciju nafte i gasa uz obalu Kipra, ali i uz obalu grčkog ostrva Krita. Ovo prvo je počelo 2019. godine, dok je drugo najavljeno za jesen. Eksploatacija nafte i gasa iz mora je jedno od najvažnijih pitanja. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas razgovarat će o tome sa grčkim kolegama u Atini ovog utorka.
Pozadina ovog spora su turske pretenzije u istočnom Sredozemlju. Ankari je desetljećima trn u oku što brojni grčki otoci u neposrednoj blizini turske obale Egejskog mora Turskoj gotovo ne dopuštaju uspostavljanje Eksluzivne ekonomske zone (EEZ). U intervjuu za list Süddeutsche Zeitung je turski ministar spoljnih poslova Mevlut Cavusoglu nedavno izjavio da je "neprihvatljivo" da mali grčki otok Kastelorizo, koji je više od 500 kilometara udaljen od Atine a nalazi se tri kilometra od turskog kopna, ima pravo na morsku zonu od po 200 nautičkih milja u svim pravcima.
Aspekt pravičnosti
Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pomorskom pravu iz 1982. godine, takva je tvrdnja "najprije" opravdana, kaže profesorica Nele Matz-Lück, direktorica Instituta za međunarodno pravo Walter-Schücking pri Univerzitetu u Kielu. Matz-Lück međutim ukazuje na Francusku koja ima nekoliko malih otoka na jugu Pacifika i u Južnom polarnom moru s ogromnim morskim područjima oko tih ostrva. Slično kopnu, "prava" dakle naseljena ostrva, za razliku od nenaseljenih ostrva - stijena, mogu zahtijevati Ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ) od 200 nautičkih milja oko ostrva. Međutim, ako se ta zona preklapa s teritorijalnim vodama druge države, tada se dotične države moraju dogovoriti o liniji morske granice u skladu s Međunarodnom konvencijom o pomorskom pravu.
"Nije baš jasno regulisano, kako ovaj sporazum treba izgledati", dodaje profesorica Matz-Lück. "Kad države postignu sporazum u sporazumu, one imaju slobodu u odabiru metode koju će koristiti i rezultata do kojeg će doći. Ako se takav slučaj iznese pred Međunarodnim sudom ili Međunarodnim arbitražnim sudom, o tome bi se trebalo odlučivati u skladu s aspektima "fairness-a” i pravičnosti.
"Takvo gledište važilo bi i u slučaju malih grčkih ostrva uz tursku obalu, tvrdi ova ekspertica za pomorsko pravo: "Tako na primjer arbitražni sudovi i međunarodni sudovi prilikom razgraničenja i povlačenja granice u pojedinačnim slučajevima, iz razloga "fairnessa” i pravičnosti, ne uvažavaju mala ostrva, koja iskrivljuju situaciju."
Kada je sporazum pravosnažan?
Iako još uvijek nema presude, turska vlada je najavila da u septembru počinje sa bušenjem nafte i gasa u blizini grčkog ostrva Krita. Pri tome se pozvala na "Memorandum o razumijevanju" o podjeli morskih područja u istočnom Mediteranu, koji je potpisala u novembru 2019. s libijskom vladom priznatom od strane UN-a. Ne samo Grčka, nego i druge susjedne zemlje odbacile su ovaj sporazum, koji je Ankara prošle sedmice podnijela generalnom sekretaru UN-a.
Slično kao i Služba za naučna pitanja u Bundestagu (u svojoj ekspertizi iz januara 2020. godine) i profesorica Matz-Lück dolazi do zaključka da „čak i ako je sporazum stupio na snagu, ne može imati efekta na teret trećih zemalja". Ugovor između Turske i Libije, koji ne uzima u obzir grčke pretenzije na morska područja, tako bi u najmanju ruku bio pravno nevažeći za Grčku.
Suprotno tome, pomorsko-pravni sporazum o raspodjeli Ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) u Jonskom moru, koji su Italija i Grčka dogovorile u junu, ima pravno dejstvo. "Da li morate pitati susjedne zemlje, ovisi o tome preklapaju li vam se granica s njima. U načelu važi: sve dok dijelite područje na koje bilateralno polažete pravo, ne trebate uključivati druge zemlje", kaže Nele Matz-Lück.
Ona se slično izjašnjava i po pitanju eksploatacije turske nafte i gasa uz kiparske obale. „Iako je status Sjevernog Kipra jako kontroverzan, bušenje turske nafte i plina u kiparskom uskom pojasu uz obalu nije zakonski osigurano". Direktorica Instituta za međunarodno pravo u Kielu ne prihvaća zamjerku Turske da neko, ko nije pristupio Međunarodnoj konvenciji o pomorskom pravu, ne mora da je poštuje.
Moguće rješenje
Grčka i Kipar za sada odbijaju pregovare o pitanju morske granice s Turskom. Oni smatraju da je to već regulisano međunarodnim ugovorima. Upitno je može li se ova pozicija održati. Međutim, ako bi Ankara, Atina i Nikozija odlučile pozvati nezavisnu instituciju kako bi postigle nagodbu, u obzir bi mogao doći Međunarodni sud pravde u Hagu ili međunarodni Arbitražni sud.
Dok ne padne presuda, prema mišljenju Nele Matz-Lück, moglo bi se "dogovoriti privremeno rješenje koje predviđa zajedničko ekonomsko korištenje (Joint Development) spornih morskih područja bez ikakvih pretenzija i bez uticaja na kasniji sporazum. Dijelite dobitak sve do momenta kada se, jednog dana, dogovorite i povučete morsku granicu." U praksi bi, prema mišljenju profesorice Nele Matz-Lück, ovo zajedničko korištenje morskih područja u konačnici moglo postati trajno rješenje.