Kosovo: Konačno bez vize u EU

Milijana Lasku Čanaj iz Prizrena odavno je sanjala da posjeti svog sina Patrika. U Njemačku je emigrirao prije 15 godina i sa suprugom i djecom živi u Minhenu. 62-godišnja Čanaj nikada nije bila tamo. Propustila je rođenje unučadi i većinu rođendana svog sina i njegove djece. Jednostavno zato što nije imala snage da prolazi kroz naporan proces dobijanja vize.

Ranije je građanima Kosova bila potrebna viza za putovanja u zemlje Evropske unije. Kosovo je bilo posljednje među državama u regionu zapadnog Balkana i jedina zemlja u Evropi osim Bjelorusije i Rusije koja nije imala bezvizni režim. Ali, to je sada istorija.Od 1. januara 2024. Kosovari mogu da putuju u zemlje EU bez viza do 90 dana. Milijana Lasku Čanaj, koja u Prizrenu vodi cvjećaru, je srećna. „Sada mogu da odem kod sina za bilo koju priliku bez muke. Veoma sam srećna zbog toga“, kaže ona.

Borba Kosovara protiv birokratije EU trajala je skoro dvanaest godina. Njemačka ambasada je posljednju turističku vizu izdala 18. decembra 2024. godine. Politikolog Mehdi Sejdiju bio je jedno vrijeme u kampanji vlade u Prištini a predvodio je i radnu grupu za liberalizaciju viznog režima. Za njega je jasno: „Vizna liberalizacija donosi mnogo, nismo više izolovani. To je bila nepravda za 1,8 miliona Kosovara". On dodaje: „Mnogi Kosovari nisu mogli da posjete svoje rođake, koji su izbjegli tokom rata prije skoro 25 godina".

Visoki troškovi za vize

Kosovari su mahom putovali autobusom za Njemačku, ili avionom van sezone. Često je to koštalo ispod 100 evra u jednom pravcu. S obzirom na to, cijena vize je bila prilično visoka. Samo takse za zahtjev za vizu u njemačkoj ambasadi u Prištini, na primjer, bile su 35 evra, plus najmanje 25 evra za agencije koje su pomagale u birokratskoj džungli, kao i troškovi za kopije i prevode dokumenata i osiguranje. Trebalo je oko 100 evra prije nego što se uopšte rezerviše putovanje.

U četvrti Arberia u glavnom gradu Prištini sa mnogo reprezentativnih vila takođe su otvorena i mnoga inostrana predstavništva, uključujući i njemačku ambasadu. Ipak, ulična scena je drugačija nego u normalnoj, luksuznoj stambenoj oblasti. Reklame za agencije, koje su ranije pomagale Kosovarima da pripreme svoje zahtjeve za vize, vise svuda.

Upozorenje na iluzije

Agencija I-coming, specijalizovana za zahtjeve za dobijanje njemačke vize, smještena je u preuređenoj garaži, odmah pored njemačke ambasade. 46-godišnji Gazmend Klinaku, vlasnik agencije, godinama je dobro zarađivao od svojih usluga. Sada mora da se profesionalno preorijentiše. Ali, raduje se sa svojim sunarodnicima i vidi prednosti liberalizacije viznog režima, posebno za studente i poslovne ljude. Ipak, upozorava i na iluzije: „Život u Evropi je skup. Mnogi će biti razočarani što Evropa nije onakva kakvom su je zamišljali, to nije raj", kaže Klinaku.

Kosovari sada imaju do 90 dana za posjetu rodbini ili turizam. No, da bi radili u zemljama EU, i dalje im je potrebna radna viza. Lirim Krasnići iz NVO Germin, koja brine o albanskoj dijaspori širom svijeta, vidi ovo kao rizik: „Mislim da će biti slučajeva u kojima će biti zloupotrebljena vizna liberalizacija. Kosovari imaju mnogo rođaka koji žive u Evropi. Mnogi će razmišljati o zapošljavanju na crno."

Primamljive plate

Iznad svega, jaz u platama između Kosova i zapadnoevropskih zemalja će vjerovatno biti podsticaj za Kosovare da napuste svoju zemlju – prosječni prihod Kosova je oko 400 evra mjesečno po glavi stanovnika. Iako su troškovi života u zemlji znatno ispod zapadnoevropskih nivoa, većina Kosovara sa normalnom platom još uvijek jedva sastavlja kraj s krajem. „Na Kosovu ne postoji zakonski minimalac", kaže Krasnići. „Kada ljudi čitaju naslove da su ljudi u Njemačkoj plaćeni dvanaest evra ili više po satu, to je veoma primamljivo i djeluje kao raj."

Mnogi kosovski preduzetnici sada strahuju da uskoro, zbog vizne liberalizacije, neće moći da nađu dovoljno radnika. Međutim, uzorak u prištinskoj pješačkoj zoni pokazuje pomiješanu sliku. Anduela Binakaj, maturantkinja iz Prištine, kaže: „Srećna sam zbog ukidanja viza, ali ne želim da napustim Kosovo. Ovdje sam rođena i odrasla. Međutim, ne znam šta nosi sutra i da li ću ovdje naći dobar posao".

Driton Selfiaj, u svojim ranim dvadesetim, raduje se što će moći slobodno da putuje „svuda“. "Većina mojih prijatelja želi da ode. Ja lično mislim da će mladi ljudi iskoristiti viznu liberalizaciju da napuste zemlju, ali ja to ne planiram da uradim", kaže on.

Nema masovnog egzodusa

Sve u svemu, slika je prilično pomiješana: za sada nema znakova masovnog egzodusa. Ipak, neke avio-kompanije su, na primjer, povećale broj svojih letova ka zapadnoj Evropi. Promjena ima i kod telekomunikacionih kompanija: sada reklamiraju tarife i SIM kartice koje omogućavaju komunikaciju širom Evrope.

Gazmend Klinaku, vlasnik agencije za izdavanje vize, sada takođe mora da se poslovno preorijentiše. Kaže da mu je dugo bilo jasno da će jednog dana doći do vizne liberalizacije. Razmišlja da na aerodromu otvori rent a car.

Milijana Lasku Čanaj je trenutno na nekoliko ljekarskih pregleda - želi da se uvjeri da je sve u redu kada krene u Njemačku. Pored sina, ima dvije ćerke, koje takođe žive u inostranstvu - jednu u Srbiji i jednu u Češkoj. Kaže da ne može da zamisli život u inostranstvu, makar zato što želi da nastavi da vodi svoj biznis sa cvijećem u Prizrenu. "Ali konačno mogu da putujem na sva porodična okupljanja."

Ovaj tekst je izvorno objavljen na  njemačkom  jeziku.