Krhka pobjeda razuma

To je kraj dugotrajnog nuklearnog spora s Iranom. 13 godina se pokušalo sve što je bilo moguće. I sada je uslijedio stvarno povijesni trenutak kada su visoka povjerenica EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Mogherini i iranski ministar vanjskih poslova Zarif službeno objavili okončanje spora.

Tek kada pogledamo taj dugački i trnoviti put do dogovora možemo shvatiti koliko je mukotrpan i - upravo zato - vrijedan sporazum s Iranom.

Opasna avantura

Bilo je bezbrojnih razgovora, neuspjelih pregovora, kratkoročnih odluka, vojnih prijetnji i opsežnih sankcija. Ne treba zaboraviti ni čudne napade na iranske nuklearne fizičare, sabotaže i misteriozne cyber napade na iranska nuklearna postrojenja.

Godinama je postupanje Irana u atomskim pregovorima bilo obilježeno taktikom odugovlačenja. Vodstvo u Teheranu je čak tvrdilo da su sankcije bez učinka. No sada je ipak zahtijevalo njihovo što hitnije ukidanje.

Rješavanje nuklearnog spora je veliko diplomatsko dostignuće u mandatu američkog predsjednika Obame i istodobno pobjeda umjerenih snaga u Iranu koje su napokon prepoznale duh vremena i distancirale se od opasne nuklearne avanture svoje zemlje.

Labilno stanje

Dakle, zasad se sve odvija po planu. No trezveno gledajući, pobjeda razuma je bila tijesna, stanje je zato labilno. Osim toga, postoje brojni protivnici nuklearnog sporazuma koji su sveprisutni na svim mogućim razinama: nacionalnim, regionalnim i međunarodnim.

Iransko stanovništvo slavi ukidanje sankcija. Ali u središtu moći u Iranu postoje i druge skupine koje su godinama profitirale od rastuće napetosti i nasilja u regiji. Upravo te skupine trebaju SAD kao sliku neprijatelja, kako ideološki tako i financijski. Mnogi su u sjeni sankcija i krizi koja je bila njihov rezultat stekli ogromno bogatstvo. To su oni čije pristaše napadaju veleposlanstva, stalno izlaze na ulice i uzvikuju parole mržnje protiv Izraela i Zapada te pale zastave.

Neprijatelji diplomatskog rješenja i povratka Irana u međunarodnu zajednicu djeluju zajednički. Moglo bi se reći da tvrdolinijaši u Iranu, izraelski premijer Netanjahu, američki predsjednički kandidat Trump i saudijski kralj Salman imaju zajedničke ciljeve. Jer oni se boje približavanja Irana Zapadu.

Ne treba očekivati čuda

Sankcije su teško pogodile iransko gospodarstvo. Zastarjela industrija, nedostatak investicija, manjkavi know-how i ograničavanje trgovine, prije svega kod izvoza nafte i plina, teško je naslijeđe besmislenog nuklearnog programa. Bilanca: potrošeno je milijarde dolara, proigrane su političke šanse za temeljite promjene arapskog svijeta - Iran je bio izoliran kao nikada prije.

Ukidanje sankcija je nužna pretpostavka za poboljšanje loših socijalnih prilika, no to bez sumnje nije ključ za rješavanje svih problema. Zato ne treba očekivati čuda.

Mirno rješenje nuklearnog spora je pobjeda razumnih snaga u Iranu. Sada one moraju taj uspjeh obraniti od napada iznutra i izvana. Sve drugo bi bila stranputica!