Kriminalni klanovi: taksi za kokain, bordeli, ubojstva
8. oktobar 2020
Zov novca, ugleda i seksa za brojne mlade muškarce arapskog podrijetla bio je neodoljiv. „Dok nam je socijalna služba svakoga mjeseca doznačivala nekoliko stotina eura socijalne pomoći mi smo novčanice od stotinu eura trpali u trolitrene vrećice za zamrzavanje. Vrećice smo zakopavali u vrtu, skrivali u zvučnicima ili šahtu za dizalo." Tako stvari u svojoj knjizi „Na ulici vrijedi naš zakon" (Auf der Straße gilt unser Gesetz) opisuje bivši kriminalac Halil O., pripadnik jednog arapskog klana iz Berlina.
Skupa s jednom novinarkom Halil O., koji se u stvarnosti drukčije zove, izvješćuje o paralelnom društvu s vlastitim zakonima, bogatstvu stečenom dostavom kokaina taksijem i napuštanju kriminalnog miljea. Ta knjiga se pojavljuje u vrijeme kad je kriminal arapskih klanova u središtu pozornosti njemačke javnosti. Politika je desetljećima ignorirala problem, ali sad ipak daje policiji potrebnu potporu. Rezultat su kontrole, racije, istrage. Zaplijenjeno je 77 kuća i stanova poznatog berlinskog klana R. Šef drugog klana A.-Ch. i njegov brat na sudu su jer su navodno ucjenjivali i napadali rap-glazbenika Bushida. Istovremeno je pretražena i njegova kuća i uredi zbog sumnje u utaju poreza u milijunskim iznosima.
Imena klanova R. i A.-Ch. pojavljuju se u još dvije aktualne knjige: Moć klanova (Die Macht der Clans) koju su napisala dva reportera Spiegela i Berlinski kum (Der Pate von Berlin), koja je autobiografija šefa klana Mahmoud Al-Zeina. Tri knjige, tri perspektive: viđenje čovjeka koji je napustio kriminal, viđenje dvojice novinara koji su do informacija došli čitajući dokumente policijske istrage i životna priča šefa jednoga klana koji se smatra nevinim i nepravedno progonjenim. I žali se da nikad nije dobio azil u Njemačkoj. A sam priča da je ilegalno ušao u zemlju kao turist iz Libanona, nikad nije bio politički progonjen, ali je desetljećima bio nasilan i kriminalan.
- pročitajte i ovo: Kriminal klanova: paralelni svjetovi i neuspjeh integracije
„U 80 posto velikih arapskih obitelji ima kriminalaca"
Puno dojmljivija su sjećanja Halila O. koji je krajem 1990-ih godina od nasilnog učenika postao profesionalni kriminalac i trgovac droge. On je krenuo istim putem kao i njegovi stričevi, braća, bratići, prijatelji. Samo što je on prije 15 godina napustio tu scenu. Danas je on socijalni radnik. Novinarka Die Welta Christine Kensche piše o više od 50 susreta s čovjekom čiju priču je provjerila i u policiji. Tamo ju smatraju vjerodostojnom.
Nisu svi članovi obiteljskog klana, koji ima više stotina članova, kriminalni, piše Halil O. „Rekao bih u 80 posto velikih arapskih obitelji ima ljudi koji svoje prste imaju u nečemu kriminalnom, bilo drogama, bilo provalama, reketarenju ili prostituciji. Na 100 ljudi možda ih je 10 kriminalnih i 10 koji su u zatvoru."
Članovi arapskog plemena Mhallami koji potječu uglavnom iz Turske, a koji su u Njemačku došli preko Libanona 1980-ih godina, priznaju samo stara arhaična pravila. Obitelj je sve, država ništa. Djecu tuku, dječaci imaju potpuno drukčije slobode od djevojčica, mladi muškarci najčešće žene svoje rodice. „Ako moliš pomoć smatra te se slabim." Najvažniji su čast, novac i moć.
Rodbinska kriminalna mreža
Put u kriminal otvaraju stariji rođaci, priča Halil O. „Kad je moja baka rekla da treba usisivač za prašinu otišli su i ukrali ga. (…) U Bejrutu su krali samo kruh, tamo nije bilo ničega više, ali Berlin je bio raj, tu je bilo svega u izobilju." Kazneno gonjenje? „U 99 posto slučajeva uopće nisam bio uhvaćen, a ako sam ipak bio uhvaćen, postupci su uglavnom obustavljeni. Brzo sam ih skupio više od deset, ali kažnjen sam s najviše nekoliko sati rada u slobodno vrijeme."
Kao mladi učenik Halil je svakodnevno pušio marihuanu, a prodajom droge brzo je zaradio novac i za skupu odjeću, zlatni lančić, a kasnije i za česte posjete javnim kućama. Novi kontakti i mogućnosti poslova obično su nastajali preko rodbine u berlinskim četvrtima Kreuzbergu, Neuköllnu ili Weddingu. Suparnici bi bili brutalno pretučeni. Ni jedna žrtva se nije obraćala policiji.
Početkom 2000-ih godina Halil i njegovi prijatelji su ušli u prodaju kokaina, s dostavom 24 sata na dan. Kokain su dostavljali rođaci iz zapadne Njemačke i iz Nizozemske, novca je bilo jako puno. „Na svakoj ruci sam nosio Rolexov sat i vozio najskuplje automobile na ulicama Berlina. Za doček nove godine sam na Potsdamer Platzu iznajmio predsjedničku svitu." Slijedi ovisnost, pad, kriza, napuštanje scene.
Strah od oduzimanja imovine
S puno muke Halil je naknadno položio maturu i postao socijalni radnik. Danas kaže: samo stroga država može se djelotvorno boriti protiv toga kriminala. „Ako se tim klanovima uzme novac oni nisu više nitko i ništa i to jako boli." O oduzimanju imovine se najčešće raspravlja u toj sceni. „Svi čekaju što će se dogoditi. Što će država poduzeti? Kako će sudovi presuditi?" Za rješavanje problema potrebna je jasnoća, kaže Halil, neki političari kažu da je pojam „klanski kriminal" rasistički. „Oni umanjuju problem, kažu da klanovi nisu tako loši. Ja bih rekao, naprotiv, jesu."
Puno informacija o obiteljskim klanovima, zakazivanju politike i problemima policije može se naći i u knjizi Spiegelovih reportera Thomasa Heisea i Claasa Meyer-Heuera «Die Macht der Clans». Tu su pojedinosti iz policijske istrage o spektakularnim pljačkama jednog turnira pokera ili berlinske robne kuće KaDeWe, krađi zlatne kovanice iz muzeja, raznim ubojstvima i pranju novca. Zahtijeva se „robusna država i samouvjeren nastup". Autori zaključuju: „Ponovno okretanje pogleda ustranu kao u prošlosti ne može si i ne smije nitko dopustiti."
Andreas Rabenstein (dpa)