Kriza demokracije na Balkanu

Mnogi simptomi krize koje europske demokracije aktualno proživljavaju su se već godinama na jugoistoku kontinenta razvile, izrazile i učvrstile: kriza demokracije u jugoistočnoj Europi je za svakog vidljiva i "ideja liberalno-demokratskog konsenzusa više ne postoji", kaže Florian Bieber, profesor pri Centru za studije o jugoistočnoj Europi Sveučilišta u Grazu.

Ta kriza, međutim, nije posljedica akutne depresije, već se ona razvila tijekom jednog dugog negativnog procesa, ističe Michael Hein, profesor Humboldt sveučilišta u Berlinu. Hein je analizirao više statistika i indikatora koji mjere demokraciju prema različitim parametrima: razvojnim, socijalnim i parametrima vladavine prava. Svugdje se vidi ista tendencija: sve zemlje jugoistočne Europe, s izuzetkom Kosova, i to neovisno od toga jesu li članice EU-a ili ne, zabilježile su u proteklih deset godina konstantni trend pada. To se tiče objektivnog pogoršanja. Ali i u slučaju subjektivnih parametara, poput povjerenja građana u parlamente i institucije društva, pokazuje se ista tendencija. 

Među državama regije koje još nisu članice Europske unije ili, kao u slučaju Hrvatske, koje su tek kratko članice, krizu demokracije prati jedna principijelnija kriza vrijednosti i orijentacije. I u toj konfuziji jaki lideri pružaju jak oslonac - često jednostavnim, iz nacionalne povijesti izvedenim porukama. I nacionalizam spaja zajednice pod vodstvom, doduše, demokratski izabranih, ali vođa koje djeluju autokratski, navodi Bieber.

Novi oblik vladanja na Balkanu

Tako se u zemljama Zapadnog Balkana proširio jedan novi oblik vladavine: autoritarno vladati, nacionalistički argumentirati, neoliberalno gospodariti, navodi Vedran Džihić, profesor politologije iz Beča. Političare koji tako agiraju odlikuje jedan "nevjerojatni pragmatizam moći" i oni se ponašaju po uzoru na turskog predsjednika Erdogana, dodaje Džihić. Demokracija je, dodaje on, onda samo još sredstvo za postizanje cilja, ali ona sama nije cilj. Ti političari demokratske instrumente koriste i istovremeno ih de facto stavljaju izvan snage. 

Tako je, primjerice, srbijanski premijer Aleksandar Vučić prototip političara koji djeluje "mesijanski i narcisoidno", kaže Džihić. Biračima se sugerira da je za rješavanje krize potrebna snažna ruka, dodaje taj bečki profesor, pa tako preko jednog lidera nastaje monopolizacija moći, a državne institucije se praktično stavljaju izvan snage. Taj sustav funkcionira i zbog toga što se stalno zaziva nacionalna kriza. To važi i za gospodarsku politiku u okviru koje se birače s retorikom tipa: "Ja ću to uspjeti, ja ću to uraditi", zavarava da se uspijeva postići gospodarski rast u kojem mogu participirati, a u stvarnosti od te klijentelske politike profitiraju ekonomski samo uski krugovi vlasti, pojašnjava Vedran Džihić.

Europska unija mora ostati angažirana oko Zapadnog Balkana

No, Džihić je ipak uvjeren u to da postoji mogućnost kojom bi se probilo tu negativnu tendenciju i autokratske strukture koje se učvršćuju. Važno bi bilo da se ljudi brane protiv očitih nepravilnosti, poručuje Džihić, navodeći da je to pokazao otpor gigantskom građevinskom projektu "Beograd na vodi", kao i šarena revolucija protiv korupcije i zloporabe vlasti u Makedoniji. No, takvim civilno-društvenim pokretima je potrebno više podrške, kaže Džihić, navodeći kao najnoviji primjer prosvjede u Rumunjskoj koji, kako kaže, pokazuju kako jedno civilno društvo koje se budi može prisiliti vladu na povratak principima vladavine prava. Džihić zahtijeva da se sklopi više "alijansi sa slobodarskim i demokratskim snagama", ali ujedno naglašava da je protiv rastuće koncentracije medija koji se nalaze u rukama političkih elita potrebno hrabrosti, konstruktivnosti i civilnih oblika otpora.  

U podršci civilnom društvu i neovisnim medijima i Natasha Wunsch vidi mogućnosti za probijanjem anti-demokratskih tendencija. Ta politologinja sa Sveučilišta u Zürichu se žali na "jasno odvraćanje od pozitivne EU-naklonosti" u zemljama Zapadnog Balkana. Ona ističe da koraci unazad na polju demokratiziranja i kočenje daljnjeg proširenja Europske unije jedno drugo ojačavaju i dodaje kako je koncept integracije kroz demokratizaciju postao opsoletan, jer su europeizacija i demokratizacija tih zemalja odvojeni jedno od drugog. Europska unija, zahtijeva Wunsch, mora eksplicitno izreći opomene u slučaju kršenja demokratskih principa i istovremeno izgraditi mehanizme za unaprjeđenje demokracije i civilnog društva. Programima razmjene i obrazovanje bi, smatra Wunsch, mogla ponovno nastati pozitivna cjelokupna slika napretka demokratizacije i europske integracije.   

Za dva polja - tako glasi složna ocjena stručnjaka - potrebno je posebna opservacija: vladavina prva i medijske slobode. Na tim poljima se mogu zabilježiti najozbiljniji razvoji u pogrešnom smjeru, i na tim poljima se moraju brzo i odrješito definirati prijestupi te pokrenuti pozitivne mjere podrške i promicanja, poručuju stručnjaci. Inače će se, ističu, zemlje jugoistočne Europe dodatno udaljiti od europske vrijednosne zajednice, a članstvo u EU-u će postati nedostižno.