Kućna pomoćnica u Kataru - pauza samo dok se spava

Nesreće sa smrtnim posljedicama i neljudski uvjeti rada na gradilištima svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru - to je prošlih godina izazvalo povike na međunarodnoj razini. No i strane zaposlenice i zaposlenici, prema izvještaju Amnesty internationala, mučeni su u toj zaljevskoj zemlji.

Studija koju je u srijedu (23.04.) objavila organizacija za ljudska prva rasvijetlila je situaciju o zaposlenicima. Ono što su pogođeni ispričali autorima daje jednu zastrašujuću sliku: javljaju o ekstremno niskim plaćama, stosatnom radnom tjednu, gotovo bez pauza ili slobodnih dana, malo sna, ponižavanje i nasilje nad zaposlenicima.

"Radni uvjeti su vrlo strogi", kaže stručnjakinja Amnesty internationala za Katar Regina Spoettl za Deutsche Welle. Više od 130 000 stranaca u Kataru je zaposleno kao čistači, kuhari, dadilje, vozači i vrtlari - oko 84 000 žena i oko 48 000 muškaraca. Oni rade kod Katarana, Europljana, Amerikanaca, Azijata, i Afrikanaca. Većina ih dolazi iz južne i jugoistočne Azije.

Isporučeni poslodavcima

Za izvještaj koji nosi naslov "Moj san je moja pauza" Amnesty je između listopada 2012. godine i ožujka 2013. godine razgovarao sa 52 ženske zaposlenice. Organizacija se raspitivala i na službenim mjestima, između ostaloga u ministarstvu unutarnjih poslova i ministarstvu za rad i u veleposlanstvima zemalja iz kojih radnici dolaze. Izvještaji žena su šokirali: pričale su da ih se premlaćivalo, povlačilo za kosu, da su bacane niz stepenice. Jedna Indonežanka imala je ubodne rane od noža i ranu od glačala, koje joj je pritisnuto na grudi. Žene su ispričale i da su silovane. "Ta silovanja rijetko su u izvještajima, jer žene se boje da će od žrtve postati sudionice tog nedjela. Često im se predbacuje bludno ponašanje", pojašnjava Spoettl.

52 sudionice u studiji su samo jedna proba. Ipak izvještaji žena su relevantni i imaju težinu, naglašava Regina Spoettl. Mnoge su se bojale reći nešto o uvjetima u kojima rade. Jedna žena je sigurna "dobra polovica stranih zapooslenica bila je izložena nekom obliku zlostavljanja za vrijeme rada u Kataru."

Da nije riječ samo o sporadičnim događajima potvrđuju i sljedeći slučajevi: u veleposlanstva zemalja iz kojih dolaze zaposlenici svaki tjedan dolazi na desetke pritužbi. Katarska zaklada za borbu protiv trgovine ljudima QFCHT registrirala je 2013. godine mjesečno između 200 i 300 poziva s pritužbama.

Agencije angažiraju migrante u njihovim zemljama, predočavaju im pogrešne činjenice, i posreduju između njih i obitelji u Kataru. Pogođeni često ne mogu ni pročitati ugovore koji su sastavljeni na arapskom. Kada već dođu u zemlju, potpadaju pod zakon koji vrijedi i u drugim arapskim zemljama. Za svakog useljenika predviđen je jamac, a to je u pravilu njihov poslodavac. "Kroz taj ugovor o jamcu zaposlenici su svojim poslodavcima isporučeni na milost i nemilost", kaže Spoettl. Jer bez odobrenja jamca - kod kućnih pomoćnica je to uglavnom glava obitelji - ne smiju niti promijeniti posao, niti napustiti zemlju. Ako to učine, podliježu kazni. I tada je njihovo pravno stanje nepovoljno. U Kataru postoji radni zakon, koji jamči radna ograničenja, slobodne dane i mogućnosti za pritužbe. Ali za kućne pomoćnice to ne vrijedi.

Katarska vlada obećava poboljšanja

Amnesty zahtijeva: radni zakon mora vrijediti i za kućne pomoćnice. Zakon o jamcima mora biti stavljen van snage ili barem biti iz temelja promijenjen. Žene koje pobjegnu od svog poslodavca više ne smiju biti kriminalizirane. A kućno nasilje mora postati kažnjivo. Upitno ponašanje Katara i drugih zaljevskih država prema stranim radnicima i radnicama organizacijama za ljudska prava već je odavno poznato. One su već više puta ukazivale na to. Ali politički protisak na katarsku vladu do sada očito nije bio dovoljno velik. Pa čak ni nakon što su objavljeni katastrofalni uvjeti u kojima rade zaposlenici na gradilištima za Svjetsko prvenstvo nije ništa posebno promijenjeno.

"Vlada u Kataru udvostručila je broj inspektora, koji izlaze na teren i istražuju poštuje li se zakon o radu. To je dobar korak u ispravnom pravcu, ali to još uvijek nije dovoljno", kritizira Spoettl. K tome je Organizacijski odbor Svjetskog prvenstva u nogometu razradio standarde koji vrijede samo za zaposlenike na gradilištima namijenjenim za takmičenja u okviru SP-a u nogometu.

Prema aktualnom izvještaju Amnesty internationala u vezi kućnih pomoćnica katarska je vlada dobrohotno "uzela to na znanje i obećala da će pomoći", kaže Spoettl. Ali do sada se to još nije dogodilo.

Autorica: Jennifer Fraczek / Ivana Zrilić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić