Prošla su vremena kada izvještaji UN-ovog Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC-a) nisu pokazivali puni opseg i posljedice promjena u okeanskim i ledenim dijelovima planete Zemlje. Imali smo nedovoljno podataka i previše rupa u znanju o kompleksnim mehanizmima odnosa Zemlje, mora, atmosfere, vremenskih prilika i klimatskog sistema.
Od osnivanja IPCC-a 1988. godine, kroz programe zaštite životne sredine Ujedinjenih nacija UNEP, ovo tijelo se borilo s nedostatkom sredstava i resursa, dok je istovremeno pokušavalo sažeti naučna otkrića koja bi brzo nadvladala eksponencijalno zagrijavanje planete.
Nedostatak podataka – prvenstveno o ogromnom okeanu, koji pokriva 70 posto površine planete, zatim o kriosferi, ledenim površinama na planeti Zemlji (Arktik, Antarktik i glečeri koji pokrivaju najviše vrhove Himalaja) – bio je dobar izgovor za one koji odbijaju da klimatske promjene shvate ozbiljno. To ih je spasilo od teškog zadatka da ispituju naš ekonomski sistem temeljen na rastu i korištenju fosilnih goriva i drugih ograničenih resursa.
A okean? Pa on je toliko velik da može da upije sve što u njega ubacimo. Arktik ili još hladniji Antarktik? Topljenje leda? Ledeni vrhovi Himalaja? Koga to još zabrinjava? I zašto?
Nema više izgovora
Sada, tri decenije od osnivanja Međunarodnog panela o klimatskim promjenama, imamo i treći Specijalni izvještaj o okeanima i kriosferi, objavljen ubrzo nakon Izvještaja o korištenju tla i Specijalnog izvještaja o globalnom zagrijavanju od 1,5 celzijusa. Dada nema više izgovora za „business as usual". Svi izvještaji dokazuju sve brži tempo klimatskih promjena i nepobitne veze između našeg životnog stila i zagrijavanja planete.
Posljednji izvještaj opisuje kako klimatske promjene utiču na okean i ledene površine na planeti Zemlji, te kako to sve utiče na prirodu i ljude. Okeani i zamrznute površine su su dva sistema koja direktno ili indirektno utiču na živote svih nas. To je "globalni transportni pojas" zadužen za razmjenu vodenih masa, koji spaja sve okeane svijeta i istovremeno također utiče na klimu.
Sad znamo da se čak i dubine naših mora zagrijavaju, da topljenje leda na polovima mijenja vremenske prilike u Africi i tropskom pojasu, da glečeri koji nestaju prijete opskrbi pitkom vodom, da okean postaje sve kiseliji i da nivo mora raste brže nego se ikad očekivalo.
Neće potonuti samo male ostrvske države – nego i neki veliki svjetski gradovi na obalama.
Odgovornost je na nama
Šumski požari haraju - od bujne, vlažne Amazone, pa sve do nekada ledenog Arktika. Dešavaju se toplotni valovi i suše, čak i u takozvanim "umjerenim" regionima, a životinjske i biljne vrste migriraju u pravcu polova.
Oni koji nisu impresionirani izumiranjem polarnih medvjeda ili pingvina, ipak se možda uplaše kada čuju podatke o smanjivanju zaliha ribe, nedostatku voća, povrća, usjeva i neodrživosti naše intenzivne poljoprivrede.
Predugo smo oklijevali, pravdali neaktivnost i tražili izgovore. Nismo štedili na vožnji ili letovima, nismo promijenili svoje obrasce konzumerizma u kojima bismo se morali prebacili na obnovljive izvore energije. Uspjevali smo umiriti našu savjest zbog ukupne rasipnosti.
Alternative su tu. Šta je to još potrebno da nas u ovom bogatom, industrijalizovanom svijetu uvjeri da su naši dani ekstravagantnog načina života odbrojani? Ali i na njih se mora računati, ako treba zaustaviti klimatske promjene i osigurati dugoročni ili čak srednjoročni opstanak naše planete, s njenim brzo rastućim brojem stanovnika.
"Fridays for Future"– kako bi bilo lako sve prepustiti mlađoj generaciji. Naravno, radi se o njihovoj budućnosti - ali mi smo oni koji su prouzrokovali njihovo buđenje.