Ljevica ima velike probleme s izbjeglicama
11. juni 2018
Ljevica je propustila veliku šansu da zauzme jasan stav – da nedvosmisleno objasni i sebi i ljudima u ovoj zemlji šta zastupa u vezi sa pitanjem izbjeglica. Riječ je o pitanju koje godinama zaokuplja i dijeli pošto izbjegava odgovor. Delegati su na partijskom kongresu u Lajpcigu velikom većinom podržali “otvorene granice”. Zvuči jasno i nedvosmisleno ali je sušta suprotnost od toga.
Naime, za koga bi granice trebalo da budu otvorene? Sa tom formulacijom je Ljevica ušla i u savezne palamentarne izbore 2017. Na njima je popravila svoj rezultat u odnosu na izbore četiri godine ranije. Sa 8,6 procenata stigla je na 9,2 odsto glasova. To je bila slaba utjeha partiji koja je ulogu najjače opozicione stranke morala ustupiti desnim populistima iz Alternative za Njemačku. Još bolnije je to što je Ljevica izgubila skoro pola miliona glasova birača koji su glas dali upravo ovoj novoj desničarskoj grupaciji koja se otvoreno igra sa netrpeljivošću prema strancima.
To je pozadina skoro smiješne svađe unutar ljevice o tome kakva je razlika između “otvorenih granica” i “granica otvorenih za sve”. Na jednoj strani su ponovo izabrana šefica partije Katja Kiping i njen istomišljenik Bernd Riksinger, a na drugoj predsjednica poslaničkog kluba Ljevice Sara Vagenkneht.
Debatna kultura je neiskrena
Za prvo dvoje je jasno da "otvorene granice” znače “granice otvorene za sve”. A Sara Vagenkneht smatra da je formulacija potvrdila njenu poziciju, i da se odnosi samo na ljude u nevolji. Ona smatra da u tu grupu spadaju prije svega ljudi izloženi političkim progonima kao i ratne izbjeglice. Ona odbija neograničenu ekonomsku migraciju u Njemačku. Taj stav je Ljevica većinski odbila ali je i on legitiman. Činjenica da je Sara Vagenkneht zbog njenog stava izviždana na konkresu jeste simptomatično za poprilično neiskrenu debatnu kulturu unutar Ljevice. Međutim, neiskren odnos prema izbjegličkom pitanju, koje je maksimalno nabijeno emocijama, ne bi smjela da sebi priušti ni jedna partija. Naročito ne Ljevica koja se rado predstavlja kao posljednja odbrana univerzalnih ljudskih prava.
Ljevica mora postati iskrena
Ljevica je u Lajpcigu propustila priliku da razjasni i obznani svoj stav. Izbjegla je da definiše ko je izbjeglica. Da li su izbjeglice i ljudi koji su u kulturnom i materijalnom smislu u lošem položaju u svojim zemljama? Dakle, oni koji se nadaju boljem životu u Njemačkoj. To bi bili oni koje ne obuhvata pojam “otvorene granice” kako ga upotrebljava Sara Vagenkneht. Te ljude ne nazivaju samo desničari “ekomnomskim izbjeglicama”. Naravno, to nije lijepa formulacija. Ali ona se isto tako ne može odmah izjednačavati sa netrpeljivošću prema strancima i rasizmom.
Ljevica mora biti iskrenija u ovom pitanju. To znači, jasno i glasno reći kakvu politiku prema izbjeglicama praktično zagovara. Ugodna formulacija “otvorene granice” je naposlijetku kukavička, ako je svako u stranci može tumačiti kako hoće. To je bilo tako i prije partijskog kongresa u Lajpcigu, to je ostalo tako i poslije njega. To nema nikakve veze sa odgovornom politikom.