„Makron ima imidž predsjednika bogatih“

DW: U inostranstvu se često govori o francuskom vodstvu koje sprovodi reformu za reformom, kao i o snažnim otporima, poput štrajka zaposlenih u željeznici. Kako Francuzi ocjenjuju trenutnu situaciju?

Emilijan Grosman: Makron je bio ovjenčan sa mnogo lovorika kada je stupio na funkciju i od toga još uvijek profitira. To znači da još uvijek važi za veoma dinamičnog, efikasnog političara i svojom izbornom pobjedom je, bez sumnje, potpuno uzdrmao čitav politički establišment. Ali, ipak se naziru prvi znaci zamora od reformi, njegova popularnost je proteklih sedmica znatno opala. To nije samo zbog štrajka željezničara koji traje već nedjeljama, već postoji i izvjesni „Sarkozi-efekat". I Nikola Sarkozi je svoj mandat započeo nizom reformskih projekata – ali svakim mjesecom mu je postajalo sve teže da te reforme sprovede.

Mislim da je Makron danas na prekretnici. Pitanje je da li će biti jedan od tih francuskih predsjednika, koji uvijek ambiciozno započnu, a zatim postanu veoma, veoma omraženi ili će uspjeti da prevaziđe kritični trenutak i sprovede svoju reformsku agendu.

DW: Od čega to zavisi?

Grosman: U velikoj mjeri od toga da li njegove reforme daju plodove. Trenutno je ekonomska situacija u Francuskoj bolja nego prije godinu, dvije, ali Makron to teško može sebi da pripiše. Za njega bi važno bilo održivo poboljšanje ekonomske situacije, rast u kritičnim sektorima i, prije svega, da firme otvaraju nova radna mjesta.

Ali postoji još jedan faktor koji se u inostranstvu možda ne uzima dovoljno u obzir. Makron mora da se riješi imidža „predsjednika bogatih". Započeo je reforme koje vidno vode ka poboljšanju položaja bogatih i super-bogatih. Trenutno se, recimo, radi na tome da se ukine takozvani „Exit Tax" – porez koji je uvela Sarkozijeva konzervativna vlada, kako bi se bogatima otežalo da svoj novac prebacuju u inostranstvo, kako bi uštedjeli na porezu. Taj porez nije dao neke naročite rezultate, ali njegovo ukidanje je za Makrona simbolički gledano problem.

DW: Francuzi važe za nenaklonjene reformama. U kojim oblastima narod priželjkuje promjene – i da li se to poklapa sa agendom predsjednika?

Grosman: Makron je izabran i zato što je imao relativno radikalnu reformsku agendu. Mislim da nijedan drugi predsjednik u posljednjih deset, petnaest godina nije stupio na dužnost sa tako velikim kapitalom podrške. Stoga je situacija drugačija nego što je bila za vrijeme njegovih prethodnika Olanda i Sarkozija. Averzija prema reformama je danas u Francuskoj vjerovatno manja nego do prije nekoliko godina. Ali Makron to mora da iskoristi kako bi sproveo reforme i kako bi ih dobro prodao.

DW: U tome trenutno ima tek osrednji uspjeh. Prema anketama, 56 odsto Francuza je nezadovoljno predsjednikom. U njima on doduše bolje prolazi od prethodnika Olanda i Sarkozija ali ne i naročito dobro. Da li se to moglo očekivati?

Grosman: Mislim da je strukturni problem političkog sistema u Francuskoj što je veoma personalizovan. Očekivanja od predsjednika su jednostavno prevelika. Taj sistem je uspostavljen pedesetih, kako bi se Francuska zaštitila od građanskog rata. To je i funkcionisalo sa harizmatičnim osnivačem Republike Šarlom de Golom. Ali nijedan nasljednik nije bio ličnost kao De Gol, i zato je pad popularnosti novih predsjednika praktično sistematski.

DW: U inostranstvu u oči upada PR rad aktuelnog predsjednika. Makron voli veoma velike riječi i gestove. Kako narod to prihvata?

Grosman: Mislim da za sada mnoge PR akcije dobro prolaze. Smatram da je to mač sa dvije oštrice, zato što su ti veliki gestovi pomalo zamazivanje očiju. To može da funkcioniše na kratke staze, ali ako reforme ne uslijede, to ljude može i da umori.

DW: Trust mozgova iFRAP je povodim Makronovog jubileja objavio brojke. Njegova politika na „Makronometru" je dobila samo 5,3 od 10 poena. U čemu je problem?

Grosman: Jednostavno je teško reformisati Francusku. Ima mnogo strukturnih prepreka i Emanuel Makron je kao ministar privrede imao veoma kratko iskustvo sa izvršnom vlašću.

DW: Vjerujete li da će Makron ući u istoriju kao veliki reformator?

Grosman: Iskreno, prerano je za takvu ocjenu.

DW: Iz Njemačke se Francuzima godinama kao uzor preporučivala agenda 2010 Gerharda Šredera. Da li prevladavaju paralele ili razlike?

Grosman: Mislim da Makron sebe ni u kojem slučaju ne bi želio da stavlja uz Šrederovu agendu 2010. On bi radije da se drugi porede sa njim. Ali postoji ambicija da njegove reforme budu tako obuhvatne kao što je u Njemačkoj bila Agenda 2010.

*Emilijano Grosman je profesor uglednog Instituta za političke studije u Parizu i kodirektor u Laboratorije za interdisciplinarnu evaluaciju javnih politika. Potiče iz Argentine, odrastao je u Njemačkoj, a studirao je na Institutu na kojem sada predaje, Londonskoj školi ekonomije i Kembridžu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android