Mekalister: Rusija destabilizuje Srbiju

„Britanci odlaze, Balkan treba da dođe – ali pregovori o pristupu EU ne napreduju", piše dopisnik lista Velt iz Brisela Kristof B. Šlic. On primjećuje da „se direktno pred vratima EU povećava napetost". „U mnogim državama Zapadnog Balkana – kuha. Rusija i Turska, ali i Kina, Saudijska Arabija i posebno Katar, pokušavaju da prošire svoj uticaj u regionu. Opasna mješavina. Balkan je eksplozivan region gdje bi za najkraće vrijeme mogli da ožive konflikti za koje se smatralo da su davno prevaziđeni, rekao je član Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta Dejvid Mekalister ovom listu. EU svim silama pokušava da se tome suprotstavi."

„Kada je riječ o Srbiji, Mekalister, i pored pozitivnog razvoja, vidi i probleme. Država je od marta 2012. kandidat za pristup EU, razgovori su počeli u januaru 2014. Prije tri nedjelje u pregovore su uključena i dva nova područja, preduzetništvo i obrazovanje i tako je otvoreno osam od ukupno 35 poglavlja u pristupnim pregovorima. Moskva pokušava da izvrši masivan uticaj na medije, dio političara kao i na civilno društvo. Rusija u Srbiji slijedi politiku namjerne destabilizacije. To daje povoda za veliku brigu, upozorio je Mekalister. Stručnjak za Srbiju je naglasio da je EU u Srbiji sa oko 1,5, milijarde eura finansijske pomoći do 2020. najveći davalac novca za reforme i privredne projekte."

„Mekalister: Ali, na Rusiju se u srpskom društvu istovremeno gleda kao na onog ko je najviše podržava. Za Evropsku uniju to može da znači samo da naše angažovanje uz pomoć srpskih političara i civilnog društva mora da se učini primjetnijim."

„Otvoreno je pitanje koliko snažno jedan kandidat za pristup EU kao što je Srbija smije da bude povezan sa Moskvom. U maju 2014. Rusija i Srbija su sklopile strateško partnerstvo. Dvije zemlje su ugovorom regulisale razmjenu informacija između tajnih službi i zajedničke vojne vježbe. Do predsjedničkih izbora 2. aprila, Srbija osim toga očekuje šest besplatnih MIG-ova iz Rusije, koji, doduše, moraju – za 185 miliona eura – da budu prerađeni."

„I glavna diplomatkinja EU Mogerini mogla je da osjeti Rusiji naklonjeno raspoloženje u zemlji. Prilikom posjete beogradskom Parlamentu prije dvije nedjelje, poslanici opozicije su joj dovikivali: Srbija, Rusija, ne treba nam Unija i držali transparente na kojima je pisalo: Ne vjerujemo EU! To je, iz perspektive Brisela, alarmni signal", piše list Velt.

Albanija: Biznis sa marihuanom

A švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung objavio je tekst pod naslovom: „Kralj Albanije se zove kanabis" o tome kako je Albanija sve važnija kao proizvođač marihuane iako je njena vlada objavila rat trgovini drogom. „Preko Balkana, čamcima i malim avionima, albanska mafija transportuje marihuanu u Zapadnu Evropu. Političari preduzimaju nešto samo pod pritiskom EU, a dijelom i sami učestvuju u poslu u kojem se zarađuju milijarde."

„Uzgoj kanabisa je u Albaniji industrija koja zarađuje milijarde. Uslovi za to su idealni: riječ je o zemlji blagoslovenoj sa prosječno 218 sunčanih dana godišnje i dovoljno vode u brdima. Nema tačnih brojki, ali prema UN, Albanija je jedan od najvažnijih izvora na svjetskom tržištu. Ekonomska podloga za to je stvorena u komunističkom vremenu. Za vrijeme staljinističkog diktatora Envera Hodže država je preuzela kontrolu nad industrijskim izvozom kanabisa. On je upotrebljavan za lijekove, ljekovite trave, te za izradu kudelje. Poslije kraja komunizma uslijedila je decenija nestabilnosti, sa političkim nemirima u zemlji i ratovima u susjednoj bivšoj Jugoslaviji. Oružje je bilo dio svakodnevice, politika je bila polarizovana, a kriminalne bande su preuzele državnu imovinu. Albanija se i danas bori sa tim naslijeđem i moći čvrsto ukorjenjenih kriminalnih mreža. One kontrolišu trgovinu drogom i protežu se daleko do Zapadne Evrope. Korupcija, siromaštvo i slabe državne institucije podrivaju borbu protiv mafije."

U članku je opisano kako je 2014. godine policija upala u selo Lazarat u blizini granice sa Grčkom. Čitavo selo je živjelo od uzgoja marihuane i na njega je otpadala „polovina proizvodnje kanabisa u čitavoj Albaniji, otprilike 900 tona godišnje, sa uličnom vrijednošću (u Evropi) od 4,5 milijarde eura". Nekoliko dana je trajao pravi rat sa do zuba naoružanim mještanima sela, da bi se na kraju premijer hvalio kako je eliminisao tu „mrlju sramote za Albaniju".

Ipak, problem nije riješen, za šta je „zaslužna" i široko rasprostranjena korupcija. „Za uzgajivače i švercere je podmićivanje policije dio poslovnog modela. U Hotiju, zabačenom selu u brdima negdje između Albanije i Crne Gore, marihuana se prebacuje preko granice uskim, skrivenim puteljkom. Životinje se koriste kao sredstvo za transport, kaže jedan švercer. Sa policijom postoji dogovor: ona za vrijeme transporta jednostavno nadgleda drugi region (...) Iz Hotija droge nalaze svoj put u Crnu Goru preko propustljivih granica bivših jugoslovenskih republika i naposlijetku dospjevaju u šengenski prostor."