100 dana Macrona

Nakon njegovog spektakularnog uspjeha, britanski magazin "The Economist" je Emmanuela Macrona na naslovnoj stranici stavio kako hoda po vodi. Doista se Macrona i svugdje u Europi slavilo gotovo kao Mesiju: oslobodio je i Francusku i čitav kontinent od noćne more u obliku predsjednice Marine Le Pen. Ali ne samo to: čini se da je izazvao novo oduševljenje za Europu i uspio ujediniti Francuze.

Sa naočitim 39-godišnjakom izgleda da je zemljom zapuhao svjež vjetar. Macron je svakome imao što ponuditi: socijalno zapostavljenima bolje obrazovanje, poduzećima niže poreze, nesigurnima snažnu državu, a za konzervativne se u svečanosti preuzimanja dužnosti opet vozio u vojnom vozilu kroz Pariz, a ne kao njegov socijalistički prethodnik Francois Hollande koji je radije sjeo u civilnu limuzinu.

Nije nikakvo čudo da oduševljenje nije potrajalo dugo. Ali da će potpora pasti tako strelovitom brzinom, ipak je za mnoge bilo iznenađenje. Na nogama su između ostalih i zaposlenici javnih službi kojima Macron želi ograničiti njihove povišice. A i zapovjednik glavnog stožera Pierre de Villers je odstupio nakon javne svađe oko mjera štednje za oružane snage.

Nakon odmora dolazi odmjeravanje snaga

Pritom Macron još nije niti počeo s klanjem najsvetijih krava. Još nije proveo reformu tržišta rada kakvu je najavio. A kada je riječ o 35-satnom radnom tjednu koji Francusku mnogo košta u njezinoj konkurentnosti, Macron se ne usuđuje to dotaknuti – ili se još ne usuđuje. Odlučujuće odmjeravanje snaga se očekuje nakon ljetnih odmora, a sindikati su već najavili štrajkove.

Macronov uspon je uvelike povezan s alternativama koje su se nudile na izborima ovog proljeća, prije svega s Marine Le Pen. Mnogi su ga birali ne zato što su željeli Macrona, nego da spriječe Le Pen. A gotovo polovica Francuza je zapravo željela kandidata – to je rezultat prvog kruga izbora – koji će Francusku isključiti iz procesa globalizacije. Ako su onda u drugom krugu ipak glasovali za Macrona iz taktičkih razloga, to ne znači da su u međuvremenu promijenili mišljenje.

Među tim "taktičarima" koji su birali Macrona su i ljudi koji su prije glasovali za konzervativnog Francois Fillona i koji bi imao mnogo bolje šanse da se nije spotakao preko optužbi kako je prividno zapošljavao članove svoje obitelji. A da socijalisti nisu zemlju doveli u baš takve gospodarske nevolje, onda bi i oni dobili nešto od onih glasova koji su otišli Macronu. A on sada ima posla sa svim tim taktičarima i skepticima. I jasno je da je nemoguće sve ih zadovoljiti.

Od outsidera do državnika

Ali ti problemi ipak nisu nerješivi za Macrona. Prihvatio se prvo nepopularnih reformi, a ako gospodarstvu dobro ide i konjunktura "povuče", mogao bi već za svog mandata ubrati prve plodove. I na međunarodnom parketu Macron dobro izgleda. Gotovo bez prijelaza se od neiskusnog političkog iznenađenja pretvorio u dostojanstvenog državnika. A ima korist i od novog raspoloženja u Europi: dosta je bilo populizma, vratimo se ozbiljnoj politici.

Naravno da ništa od toga nije jamstvo uspjeha. Ali izgleda da se i u Francuskoj širi mišljenje kako je fundamentalistička oporba koja se uvijek protivi svakoj promjeni i dovela tu zemlju u ovakvu krizu. Macron nije nikakav Spasitelj, makar ga ironično zovu "Jupiter". Ali mladi predsjednik ima – sasvim zemaljski – dobre šanse da postane reformator Francuske.