"Međugeneracija" koja se vraća svom njemačkom identitetu

Međugeneracija (Zwischengeneration), naziv je projekta koji već godinu dana provodi Njemačka zajednica – Zemaljska udruga podunavskih Švaba iz Osijeka. Riječ je o seriji video-intervjua s pripadnicima njemačke nacionalne manjine koje su vodili učenici škola u Osijeku i Vukovaru.

- pročitajte još: Podunavske Švabe u Vojvodini u dokumentarcu „Igra sudbine“

Priče su to o ljudima koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata i koji nemaju svoja sjećanja na poslijeratna stradanja njemačke zajednice, ali su osjećali povijesne posljedice još jako dugo. U pitanju je generacija koja je bila zakinuta za svoje korijene. Generacija koja nije smjela ili nije željela živjeti kroz svoj nacionalni identitet i koja je puno kasnije saznala za sudbinu svoje obitelji.

„Željeli smo da se ta priča naše manjine očuva. Riječ je o ljudima koji nisu mogli živjeti to svoje njemstvo i željeli smo da se i te životne priče sačuvaju od zaborava i ostanu za daljnje naraštaje,“ rekla nam je Hanna Klein, voditeljica projekata kulture u Njemačkoj zajednici – Zemaljska udruga podunavskih Švaba.

Jedna od tih priča je svjedočenje Eduarda Werkmanna, rođenog 1956. godine.

„Tata je bio u zarobljeništvu, nakon Batinske bitke. Rusi su ga zarobili i predali partizanima pa nek se oni s njime 'gombaju'. Slučajno ga je prepoznao jedan poznanik koji je bio kapetan u partizanima i omogućio mu da ima kao neko pravično suđenje“, objašnjava povijest svoje obitelji Eduard Werkmann. Nakon što je pušten iz zatvora u Mitrovici 1948., kada su masovno oslobađali takve zatvorenike nakon Rezolucije Informbiroa, Eduardov otac se zaposlio u Osijeku kao mehaničar i u miru je odradio cijeli radni vijek.

Oprez je ostao

„On je imao 17 godina kada je bio pokupljen u njemačku vosku, njega su jednostavno pokupili 1944. godine. Nakon rata nije ga nitko dirao. Jedino je u onoj prijepisci nakon rata netko krivo napisao prezime „Verkman“ i to je ostalo. Ja sam znao kako je original i htio sam to promijeniti. Svojoj obitelji vratio sam staro prezime Werkmann“, kaže Eduard, ali i napominje da se nakon rata njemački prestao govoriti u kući.

„Kod kuće su moji prije rata govorili i hrvatski i njemački, ali ja nisam čuo njemački u kući nikada. Moje obje bake su govorile i njemački i mađarski i među sobom su govorile mađarski, ali njemački se nikad nisu usudile govoriti", kaže Werkmann i sjeća se događaja iz djetinjstva kada je prvi put čuo oca da govori materinskim jezikom.

- pročitajte još: Nijemci u potrazi za korijenima

„Kada smo prvi puta bili u posjetu kod tete i omame u Austriji, to je bilo 64' ili '65, nisam siguran više, ja sam ostao 'paf'! Saznao sam da moj otac odlično govoriti njemački. Prije ga nisam nikad čuo da govori. Tamo je s bratićem govorio njemačkim jezikom. Strah je bio prisutan. Iako, njega nitko nije dirao“, kaže Eduard svjedočeći da mu je otac bio dobar majstor kojem su čak početkom sedamdesetih godina nudili da uđe u Komunističku partiju. „Nije htio, bio je na par godina do mirovine i nije mu to trebalo. Njega su cijenili i trebao je postati neki šef, a jedno bez drugoga nije išlo“, objašnjava Eduard tadašnje prilike u društvu te napominje da je već šezdesetih godina situacija bila bitno drugačija i da nitko nije obraćao pozornost na to, ali očito da je strah i oprez ostao u generaciji njegovog oca.

„Moj identitet"

Anton Pfajfer rođen je 1949. godine u Plavnom kod Vukovara gdje mu je otac bio mlinar. Prema pričanju roditelja, prije Drugog svjetskog rata otac mu je imao vodenicu na Dunavu u Bačkoj Palanci, ali sva imovina mu je nakon rata nacionalizirana. Otac je ima sreće jer je novoj vlasti hitno trebao mlinar, pa su ga zaposlili u Plavnom kod Vukovara, dok mu je majka provela tri godine u logoru. „Mi smo i u kući govorili švapski, četvero djece nas je bilo. Moja sestra je odselila u Njemačku i tamo je dugo, ali nas troje smo ostali“, kaže Anton i dodaje da je i on radio jedno vrijeme u Njemačkoj, ali se vratio. „Ja sam Švabo i to je moj identitet“, ponosno tvrdi Anton koji je mirovinu zaslužio u industriji obuće Borovo i dodaje da se na obiteljskim okupljanjima uvijek govori njemački.

Međugeneracija je nastavak projekta “Zeitzeugen” (Svjedoci vremena) i "jung ft. alt” (Mladi ft. stari) koji se također bave njemačkim identitetom izvan domovine. Projekt je financiralo Ministarstvo unutarnjih poslova i za domovinu Savezne Republike Njemačke i svaki četvrtak će se objaviti nova priča s nekim od sugovornika na web-stranici Njemačke zajednice deutsche-gemeinschaft.eu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu