Natjecanje u odvraćanju migranata

Njemačku očekuju važni pokrajinski izbori. Desničarska populistička Alternativa za Njemačku je, prema ispitivanjima javnog mnijenja, druga najjača stranka. Uprave okruga i gradonačelnici širom zemlje žale se da su preopterećeni zbrinjavanjem sve više izbjeglica. Situaciju dodatno otežava činjenica da oko 1,1 milijuna ratnih izbjeglica iz Ukrajine također treba stanove, medicinsku skrb i škole za svoju djecu. To je, pojednostavljeno rečeno, situacija u pozadini političke rasprave o migracijskoj politici, koja se upravo odvija u Njemačkoj.

Ton je alarmirajući. "Broj ljudi koji nam dolazi mnogo je veći od onoga što bi se jednostavno moglo podnijeti”, rekao je nedavno kancelar Olaf Scholz. Njemački predsjednik   Frank-Walter Steinmeier nedavno je rekao da je "granica dosegnuta".

A vicekancelar iz Stranke Zelenih, Robert Habeck priznao je u intervjuu za Redaktiosn Netzwerk Deutschland(RND) slijedeće: "Kako bismo zaštitili pravo na azil, moramo prihvatiti stvarnost i riješiti konkretne probleme - čak i ako to znači donošenje moralno teških odluka."

"Dobro tempirana okrutnost”?

Prije osam godina žestoko je napadnut poznati filozof Peter Sloterdijk, koji je tokom "izbjegličke krize" pozvao Europljane da preispitaju vlastitu privlačnost za izbjeglice. Sloterdijk je govorio o odbrambenom sistemu "čija konstrukcija zahtijeva dobro temperiranu okrutnost." I dijagnosticirao to kao glavni problem: "Europljani sebe definiraju kao benigne, a ne okrutne." 

Ovo razmišljanje je sada ušlo u politički mainstream. Bivši savezni predsjednik Joachim Gauck govorio je o "gubitku kontrole" i dodao: "Moramo otkriti opseg, koji nam se najprije čini nesimpatičnim jer zvuči nehumano." Gauck smatra da je "politički nužno slijediti strategiju ograničenja". On je kao primjer naveo njemačkog sjevernog susjeda Dansku, a isto su učinili i drugi njemački političari prije njega.

Danska socijaldemokratska vlada godinama provodi strogu i restriktivnu politiku u oblasti migracija. Rezultat u brojkama: U julu 2023. samo je 180 ljudi zatražilo azil u Danskoj. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (Bamf), u – doduše daleko većoj - Njemačkoj je to učinilo 25.165 ljudi.

Instrumenti odvraćanja

Danski instrumenti odvraćanja uključuju značajna smanjenja socijalnih naknada za migrante. "Cilj je bio osigurati da ljudi ili uopće ne dođu ili da se ljudi koji su već došli brže dovedu na tržište rada. Ali, ovo drugo je samo djelomično uspjelo", rekla je za DW bečka istraživačica migracija Judith Kohlenberger. "Ono što se naime također dogodilo kao rezultat smanjenja socijalnih naknada je to da je porastao kriminal, a smanjio se uspjeh migranata na obrazovnom polju. To su bile očekivane posljedice. Jer to znamo i iz drugih situacija, iz istraživanja siromaštva", kaže ona.

Švedski stručnjak za migracije Bernd Parusel dodaje: "Danska je također ozbiljno ograničila spajanje obitelji. Osim toga, status zaštite za izbjeglice iz Sirije je opozvan i pokušava ih se potaknuti da se vrate u Siriju." Judith Kohlfelder kaže da su teški uvjeti u nekim slučajevima spriječili migrante da uopće dođu. "Ali ovo je uspjelo samo zato što su ih zemlje oko Danske apsorbirale, tako da se migracijski pritisak promijenio. Jedan od glavnih razloga zašto je manje ljudi dolazilo u Dansku je to što je Njemačka još uvijek primala ljude", kaže Kohlfelder.

U Ruandu zbog postupka dobivanja azila?

Danski plan, da se ljudi potpuno isključe iz procedura za dobivanje azila na danskom teritoriju, je na čekanju. Kako kaže skandinavski stručnjak za azil Parusel planovi podrazumijevaju da se tražitelje azila, koji dođu u Dansku, pošalje u treću zemlju izvan Europske unije. Tek tamo bi im se obrađivali zahtjevi za azil. U Kopenhagenu se, kako kaže, razmišljalo o tome da Ruanda bude mjesto gdje će se odvijati postupak. To je analogno britanskim planovima od kojih se također, barem privremeno, odustalo. Austrijski istraživačica migracija Kohlfelder objašnjava zašto: "Izbjeglice, koje su praktično izmiještene, moraju imati pristup pravnom postupku izdavanja azila u trećoj zemlji. A ti pravni okviri nisu prisutni u Ruandi." 

U Njemačkoj se također raspravlja o izmještanju postupaka azila u treće zemlje. Osnovna ideja: Izbjeglice imaju pravo na zaštitu, ali ne i na izbor gdje će je pronaći. Australija se često navodi kao primjer. Canberra je smanjila broj izbjeglica premještajući svoje postupke traženja azila na Papuu Novu Gvineju. 

Učinkovitije deportacije?

Zahtjevi za učinkovitijim deportacijama također se uvijek iznova pojavljuju u aktualnoj raspravi: prema Središnjem registru stranaca, oko 304.000 ljudi u Njemačkoj moralo je napustiti zemlju krajem 2022. godine. Od toga je oko 248.000 imalo tzv. "Duldung". To znači izuzeće prisilnog povratka, odnosno da ne mogu biti deportirani jer su bili bolesni ili je u njihovoj zemlji rat. Gotovo 13.000 ljudi zapravo je deportirano 2022.

Austrija se često navodi kao uzor. Ali samo dok ne pogledate izbliza, kao što to čini Judith Kohlberger: "Zapravo smo vidjeli porast povrataka iz Austrije posljednjih godina”, priznaje stručnjak za migracije. "Ali: Većina tih povrataka dogodila se samo u druge europske zemlje. Među deportiranima rijetko su odbijeni tražitelji azila, već ljudi koji su u Austriju došli s dozvolom boravka i moraju biti vraćeni u zemlju iz drugih razloga."

Jednostrane mjere

EU nema funkcionalan sustav za podjelu odgovornosti za izbjeglice i raspodjelu tereta i troškova. Stoga, primijetio je Bernd Parusel, mnoge zemlje poduzimaju jednostrane mjere kako bi postale manje atraktivne kao odredište migranata. Parusel govori o "utrci prema dnu" kao o sredstvu odvraćanja. Za njega to uključuje ograničenja usluga na sjeveru, ali i "vrlo drastične prakse" u južnoeuropskim zemljama poput Grčke, odakle se ljudi tjeraju natrag na njihove granice.

S obzirom na to, istraživačica migracija Petra Brendel u intervjuu za DW naglašava: "Ne postoji jedan idealan put za izbjegličku i migracijsku politiku, već se ona mora usmjeravati na različite razine, političke razine i s različitim instrumentima. A najvažnije je stvar u tome da poštujemo pravne okvire: naime međunarodno pravo, pravo EU-a i njemački Ustav."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu