Mit o minimalnoj satnici za sve

Utorak ujutro u Frankfurtu: vozila carine su na putu prema jednom od najvećih gradilišta u gradu. Riječ je o raciji Agencije za financijski nadzor nad ilegalnim radom. "Istražujemo sumnju u kršenje ugovora o radu", kaže Arne Niestrath iz glavnog carinskog ureda u Frankfurtu. No nije riječ samo o sumnji. Sada mora biti prekontrolirano 260 ljudi, kao i vodstvo gradilišta. Na licu mjesta carinici poduzimaju prvi korak, a to je prikupljanje svih osobnih podataka i provjera građevinske dokumentacije.

Kasnije će nadležnima trebati dani da sve procijene. Ako su uopće uhvatili sve osobe. Vijest o kontroli na gradilištu brzo se pročuje, a onda “radnici znaju nestati  i sakriti se”, objašnjava Niestrath. "Oni se ovdje snalaze bolje od nas", kaže on. Frustracija je prisutna dok to govori.

Savjeti za one koji traže pomoć

Antonio (ime izmijenjeno od strane uredništva) je neko ko se snalazi na gradilištima. Ne želi reći gdje je radio, kao ni svoje pravo ime. Jedan je od rijetkih, koji je na kraju ipak pronašao put do savjetovališta "Poštena mobilnost".

Savjetovalište je namijenjeno radnicima iz istočne i srednje Europe, a povezano je s Njemačkim savezom sindikata. U njemu se pružaju informacije o radnim pravima i daje podrška u slučaju sukoba. Antoniju su data pojašnjenja na njegovom maternjem jeziku, ali on još uvijek ne zna ima li hrabrosti tražiti svoja prava od poslodavca. 

Nedostatak osoblja

Antonio nikad nije uhvaćen u kontroli. Misli li on da je to dobro ili loše? On kaže da ne zna. Nema ugovor o radu, nema određeno radno vrijeme. I nije plaćen po satu, nego po kvadratnom metru. Preračunato na njegovo radno vrijeme, on ponekad zarađuje 3,50 eura, ponekad pet eura po satu. No priznaje da mu je inspekcija "možda pomogla" i povećala nadnicu. No kontrole su se smanjile u posljednjih deset godina: širom zemlje s gotovo 63.000 na gotovo 53.000 godišnje. Jedan od razloga je nedostatak osoblja.

Ali to nije sve, kritizira Frank Buckenhofer, koji je u policijskom sindikatu odgovoran za carinjenje. On govori o problemima u organizaciji carinske službe. Stoga poziva na formiranje sveobuhvatne financijske policije s odgovarajućim ovlastima.

Često nekoliko kršenja zakona

Kršenje zakonske odredbe o minimalnoj plaći rijetko dolazi samo. Utaja poreza, neisplaćivanje nadnica, doprinosa za socijalno osiguranje. Zbog toga nadležni moraju temeljito kontrolirati i vršiti financijsku kontrolu rada na crno. Danima traje provjera podataka zabilježenih na gradilištu u Frankfurtu.

Preliminarna bilanca: 179 prekršaja kada je riječ o isplati minimalne plaće, 71 fiktivna prijava samostalne djelatnost, četiri zaposlena na crno. Zvuči kao veliki uspjeh - ali s obzirom na stanje u cijeloj zemlji to je manje od 0,5 posto razjašnjenih slučajeva. Slabost sistema je jasna. 

Do tri milijuna ljudi prevareno za novac

Prema istraživanju Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW), između 750.000 i više od tri milijuna zaposlenika prevareno je za njihov novac. "Raspon je tako širok jer je ilegalne aktivnosti teško otkriti", kaže Johannes Seebauer iz DIW-a. Osim toga, od uvođenja minimalne satnice zapravo se povećao broj poslova u sektorima s niskim plaćama. To pogođa one koji ne rade puno radno vrijeme, studente, umirovljenike i ljude koji ne govore njemački.

Za Antonija prekršaji poslodavca znače manje doprinosa za mirovinsko osiguranje, manje bolovanja, manje regresa. Barem službeno. Za regres nikad nije čuo, a kada je bio bolestan novac mu nije isplaćivan. On sada želi potražiti drugi posao na gradilištu. Ovaj put želi imati u vidu svoja prava. Neće biti teško naći nešto novo, jer su radnici poput njega sada prijeko potrebni.

Digitalno prijavljivanje

Digitalno prijavljivanje ne bi onemogućilo varanje kada je riječ o isplati minimalne plaće, ali bi ga otežalo. To pokazuju primjeri poput onog pivovare u Oberurselu. Prije početka smjene svako se prijavljuje – bilo da je riječ o stalnom ili privremenom radniku. Uz ukupno gotovo 80 zaposlenih, digitalna prijava donosi samo prednosti za vlasnika Thomasa Studanskog: "Prije su uvijek bile rasprave 'Bio sam tu toliko i toliko dugo, radio sam toliko i toliko' .Toga više nema."

Tako bi trebalo biti posvuda, ali stvarnost je daleko od toga. Samo deset eura u gotovini umjesto dvanaest eura minimalne plaće: to nije tako samo u ugostiteljstvu i građevinarstvu. Damping u plaćama masovna je pojava i lista industrija u kojima se to događa je dugačka.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu