Mladima u jugoistočnoj Evropi treba posao

Tihim i mirnim glasom pomoćni vrhbosanski biskup iz Sarajeva priča mučnu priču. 70 odsto mladih iz Bosne i Hercegovine želi da napusti zemlju - to je rezultat deprimirajuće svakodnevice i frustrirajuće loših šansi za budućnost. A kako u njegovoj domovini, tako isto i u zemljama Zapadnog Balkana, kazao je pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar na otvaranju Duhovske akcije humanitarne katoličke organizacije Renovabis u biskupiji Špajer u Njemačkoj.

Duhovskom akcijom ova katolička ustanova želi da skrene pažnju na situaciju u kojoj se nalaze mladi u jugoistočnoj Evropi i pobudi na solidarnost prema njima. Godinama se već u skoro svim zemljama Zapadnog Balkana bilježe iste brojke. Prvenstveno strašno velika stopa nezaposlenosti mladih ljudi je razlog zbog kojeg oni u svojim domovinama nemaju perspektivu. U Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, sudeći po statistikama, nezaposleno je 45 do 60 odsto mladih. A kada se tome još doda siromaštvo, politička nestabilnost, korupcija i nepotizam mnogi su jednostavno pesimistični i rezignirani.

Izgubljena generacija

Biskup Sudar je upozorio da su mladi u tom dijelu Evrope izgubili povjerenje u demokratske institucije, pa čak i u demokratiju kao takvu. Sudar s tim u vezi naglašava geopolitički položaj balkanskih zemalja i multietnički i multireligiozni karakter društava u tim zemljama. Jer, spremnost hrišćana i muslimana, katolika i pravoslavnih, da žive zajedno u miru, upravo se socijalnim problemima stavlja na probu.

Sudar, koji je i profesor Kanonskog prava, takođe ističe da je, pored političkog dijaloga u jugoistočnoj Evropi, odlučujući istinski ekumenizam. Od fundamentalnog značaja za mir jeste zajednički život različitih grupa naroda, religija i kultura, a u ovom trenutku se postavlja pitanje da li je to još uvijek uopšte moguće, kaže on.

Na djelu je pravi egzodus mladih iz zemalja jugoistočne Evrope što predstavlja ozbiljnu prijetnju za zemlje u tom dijelu Evrope. Pri tom na Balkanu ne postoji dugoročna strategija za prevladavanje problema nezaposlenosti mladih. Posljedice su da mladi najčešće ostaju da žive kod roditelja, a finansijski takođe zavise od njihovih primanja ili od penzija baka i djedova.

Razočaranje i beznadežnost koje iz toga proizilazi bude nove opasnosti, naglasili su učesnici razgovora u Špajeru. Socijalni radnici u tome vide plodno tle za odavanje mladih drogama i alkoholu, takođe igrama na sreću ili kriminalu. Posljednjih je godina narastao i rizik od religioznog radikaliziranja.

"Ovdje se živi normalnije!"

Vlade zemalja jugoistočne Evrope su odavno prepoznale eksplozivnu snagu ovakvog razvoja situacije, ali konkretnih rješenja nemaju. Tu im ne nedostaje samo novac, već prije svega želja i sposobnost da se sprovedu neophodne reforme obrazovnog sistema, tržišta rada kao i poboljšanja stručnog obrazovanja i usavršavanja.

I biskup Sudar kritikuje "nedostatak koordinacije između sistema obrazovanja i tržišta rada". Jer, prema aktuelnim istraživanjima, 80 odsto mladih ne vjeruje da bi sa fakultetskom diplomom moglo sebi da obezbijedi bolje uslove života. Istraživanja su sprovedena i u drugim balkanskim zemljama i dobijeni su slični rezultati.

Gerhard Albert, direktor Renovabisa isto gleda na stvari i smatra da je aktuelni razvoj situacije "ogroman izazov". Važno je da se vlade i političari ne oslobode odgovornosti za kontinuirani egzodus mladih što ugrožava razvoj istočnoevropskih država.

Biskup iz Sarajeva je na kraju ipak htio da bude optimističan - navodeći jedan pozitivan primjer. Tokom jedne posjete San Francisku upoznao je uspješnog biznismena koji mu je ispričao kako želi da se sa svojom suprugom i petoro djece vrati u Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo nakon toga na jednoj svečanosti u centralnoj Bosni sreli su se ponovo i na pitanje zašto se vratio u domovinu, on mu je odgovorio: "Ovdje se živi normalnije!"