Alep: Sve je bolje od ćutanja

Dva, tri klika i profil na Facebooku i Twitteru, koji umjesto slika sa odmora na kojima se vidi kako odmorno i dobro izgledamo, pokazuje praznu crvenu površinu, koja svijetli na ekranu.

"Za nas je crvena boja simbol prolijevanja krvi u Alepu", kaže TV-voditelj Constantin Schreiber u razgovoru za DW. Skupa sa sirijskim režiserom Firasom Alshaterom, koji živi u Berlinu, on je započeo kampanju pod nazivom #maketwitterred i #makefacebookred.

Pod motoom "Saosjećaj sa Alepom" oni pozivaju na nijemi protest u socijalnim mrežama. "Strašne slike povrijeđene i ubijene djece su nepodnošljive", kaže Schreiber. "To je nepojmljivo, neshvatljivo a mi smo potpuno nemoćni". Ovako barem možemo da izrazimo koliko saosjećamo sa ljudima u Alepu i da ukažemo na njihovu situaciju. Pokazati solidarnost je konačno najmanje što možemo učiniti za te ljude."

Može li to pomoći ikome ko se sada nalazi u Alepu? "Kolebanje ne pomaže", kaže Schreiber, koji sa RTL-a prelazi da radi za dnevnik prvog programa njemačke televizije ARD "Tagesschau". "Ali cilj ove akcije nije da pruži konkretnu pomoć već da pokaže da su ljudi svjesni toga šta se dešava. Dakle šta se dešava ljudima u regiji i šta čine političari i oni koji su za to odgovorni."

Pritisak peticijom

I na platformama poput change.org se vidi da ljudi nisu ravnodušni prema stanovnicima Alepa i njihovoj patnji. Skoro 500.000 korisnika interneta su u roku od četiri mjeseca potpisali peticiju apelujući na vodećim ljudima svijeta u kojoj se kaže: "Poduzmite nešto i spasite naše živote u Alepu!" Peticija je poslana na zapadne šefove vlada, između ostalih i na Angelu Merkel. Peticiju je  organizovao Hamza Al Khatib, ljekar iz istočnog dijela Alepa. Ne zna se da li je uspio pobjeći iz Alepa ili je ubijen.

CNN je uspio doći do Dr. Kathiba u utorak (13.12.16). Izvještavao je o leševima koji leže po ulicama i koje nema ko da sahrani. Rekao je da su i djeca žrtve egzekucija režimskih trupa. "Možda nam i uspije da se iz Alepa prebacimo na sigurno. Ali sve smo izgubili. Naš grad, naše dostojanstvo i naše pravo da živimo u svom gradu", bile su posljednje rečenice doktora iz Alepa, koje je CNN zabilježio.

Da li peticije, komentari ili vijesti sa lica mjesta na socijalnim mrežama mogu da doprinesu da se ljudi još jače založe za Alep? S obzirom na veliki interes i veliki broj pitanja na njihovoj Facebook-stranici, Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu bilo je prisiljeno da detaljno napiše na koji način se radi na iznalaženju rješenja.

Izađite na ulicu!

"Izađite na ulicu i skrenite pažnju na sebe! Probajte da ubijedite međunarodnu zajednicu da učini nešto kako bismo živi mogli napustiti ovo mjesto!" Ove riječi su stigle do Eliasa Peraboa, koji je ranije napustio Alep i motivisale su ga da organizuje demonstracije. I on zna da se radi o simboličnom aktu ali mu je stalo da pokaže da ti ljudi nisu zaboravljeni. "Mi jesmo nemoćni, ali ljudima koji su u Alepu moramo u najmanju ruku pokazati da smo pokušali nešto učiniti za njih", kaže Perabo za DW. "Jer ovdje u realnom vremenu gledamo kako se ljudi od nas opraštaju i zato se u realnom vremenu mora i politički agirati". To je ono po čemu se Alep razlikuje od Srebrenice ili strahota u Ruandi, čije su dimenzije počele da se s vremenom sve više otkrivaju.

Od 2011. godine se Perabo angažuje za izgradnju demokratije i mir u Siriji. Ovaj politolog je bio na putovanju po Siriji kada se desilo "Sirijsko proljeće" i kada su izbili protesti protiv Asada. Kao voditelj poslova udruženja "Adopt a revolution" on je najprije pokušavao pomoći da dođe do demokratskog preokreta u Siriji.

"Vrhunac brutalnog rata"

A sada, kada se brutalni rat u Alepu nakon šest godina približava svom vrhuncu? "Protesti su momentalno veoma važni", kaže Perabo za DW. "Mora se izvršiti politički pritisak. Njemačka vlada čini premalo. Sutra se Bundestag povlači na božićnu pauzu, bez debate o aktuelnoj situaciji u Alepu. Upravo u takvoj situaciji je potrebno izvršiti politički pritisak."

Perabo i njegovi saborci žele da izvrše pritisak demonstracijama. U utorak je on sa još 500 ljudi marširao u Berlinu na potezu od Američke do Ruske ambasade. Iste večeri je u mnogim drugim gradovima na hiljade ljudi izašlo na ulioce, između ostalog i u Istanbulu. 

Perabo je ubijeđen da demonstracije, pa makar i male, imaju političko dejstvo. Na duge staze potrebno je nešto što on naziva "intervencija civilnog društva". Sa Alepom konflikt u Siriji nije okončan. Ljudi se prisilno premještaju u oblasti koje režimske trupe još uvijek bombarduju. Mi moramo jačati civilno društvo, koje još uvijek postoji u Siriji. To su, po riječima Peraba, mali, krhki cvjetovi, koji pokušavaju iznaći alternativu oružanom konfliktu. A da bi se civilno društvo podržale potrebne su donacije.

Umorni od donacija?

Donacije i dobrovoljni prilozi potrebni su i Crvenom Krstu, kako bi se ljudima mogla pružiti konkretna pomoć. "Mi pomažemo ljudima na licu mjesta", kaže Dieter Schütz, portparol Njemačkog crvenog krsta (DRK), u razgovoru za DW. "Dnevno dijelimo ljudima 6.500 toplih obroka, održavamo i popravljamo cisterne za vodu i vodimo tri mobilne zdravstvene ambulante.

Međutim, čini se da spremnost davanja dobrovoljnih priloga za Siriju u Njemačkoj opada. "Prošle godine smo prikupili 1,1 milion eura za Siriju i susjedne zemlje u kojima žive sirijske izbjeglice. "Ove godine računamo sa otprilike polovinom ove sume"." Moguće da je u šestoj godini rata nastupio tzv. "efekat privikavanja".

U Njemačkoj za Siriju donacije prikuplja organizacija "Aktion Deutschland hilft", koja je prisutna sa nizom projekata u Siriji. Tu je i UNHCR ali i Ljekari bez granica. Ko se ipak ne može privići na slike umirućih ljudi, ima mogućnost da podrži rad ovih humanitarnih organizacija.