Steinmeier na Bliskom istoku

DW: Konflikt između Rijada i Teherana je totalno zaoštren. Šta uopće može postići jedan njemački ministar vanjskih poslova?

Henner Fürtig: On može u najmanju ruku pokušati ponovo uspostaviti mogućnosti za razgovore, koje su osobito umanjene nakon što je Saudijska Arabija početkom godine izvršila smrtnu presudu vješanjem više kritičara režima, među njima i jednog od najpoznatijih šiitskih duhovnika u zemlji. Ovo je Iran prije svih drugih stvari doživio kao posebno veliku uvredu. Od tada su svi razgovori prekinuti, diplomatske veze su od strane Saudijske Arabije prekinute, ambasador povučen, de facto trenutno ne postoji dijalog. A na tom polju njemački ministar vanjskih poslova može obaviti mnogo dobrog posla.

Njemačka uloga ovdje nije sasvim jednostavna. S jedne strane se nakon ukidanja sankcija žele ponovo uspostaviti ekonomske veze sa Iranom, ali istodobno Berlin isporučuje tenkove Saudijskoj Arabiji. U kojoj mjeri to utiče na Steinmeierove mogućnosti da tamo nastupi kao neutralni pregovarač?

Njemačka uživa kako u Iranu tako i u Saudijskoj Arabiji veliki ugled. Još prije sankcija protiv Irana, sa Teheranom je postojala vrlo intenzivna ekonomska saradnja. 2005. godine, u posljednjoj godini prije nego što su sankcije postale obavezujuće za sve države, Njemačka je sa pet miliona eura ukupnog trgovinskog volumena bila najveći trgovinski partner Irana uopće. To pokazuje koliko su bili jaki kontakti sa Iranom i na to se sada, nakon ukidanja sankcija, želi nadovezati. Njemačka održava također sa Saudijskom Arabijom njeguje veoma jake ekonomske i prije svega trgovinske veze. Osim toga ne postoji kolonijalna ili bilo kakva druga negativna prošlost u međusobnim odnosima.

Interesi obje regionalne sile ne mogu biti suprotstavljeniji. Postoji li u Rijadu i Teheranu uopće spremnost da se približe jedni drugima?

Ta spremnost se trenutno ne može istinski prepoznati. Od početka godine imamo znatno zaoštravanje, ali konflikti idu znatno dalje u prošlost, zapravo počinju od 1979. godine kada je u Irana bila Islamska revolucija. Ona je u osnovi promijenila odnose snaga. Od tada imamo stalne oscilacije u odnosima. Trenutno se nalazimo na najnižoj tački. Pregovarački napori - bez obzira koliko korisni i smisleni mogu biti - naravno ne mogu kompletan spor riješiti u roku od nekoliko dana ili sedmica jer su konflikti previše duboki. Ali oni mogu stvari ublažiti.

Kakve posljedice bi moglo imati za region ukoliko konflikt ne bude ublažen?

Vjerujem da unatoč svim razmimoilaženjima u oba glavna grada još uvijek ima političara koji racionalno razmišljaju, koji ne žele dozvoliti da zaista dođe do vojnog konflikta. Ono što prije trenutno vidimo jesu izmješteni sukobi u Jemenu, Siriji, i u konačnici Iraku. No ja ne vjerujem da se nalazimo pred otvorenim ratnim sukobom između dvije države.

Kada je riječ o putovanju postoje i kritike jer su oba režima malo osjetljiva kada je riječ o povredama ljudskih prava. Steinmeier kaže međutim da vanjska politika funkcionira samo ako se ostane u dijalogu i sa "kritičnim državama". U današnjem svijetu, punom opasnih konflikata, kako on kaže, to važi više nego ikada. Ima li Steinmeier pravo?

Moramo pogledati u pravcu Ženeve i koliko se tamo nevjerojatno kompliciranim pokazuju konstelacije u vezi sa Konferencijom o Siriji, gdje u konačnici svi prisutni znaju da bez aktivnog učešća zemalja poput Saudijske Arabije i Irana ne možemo razmišljati o uspjehu, čak ni o srednjoročnom uspjehu ove konferencije. To sasvim jasno pokazuje da se ovdje zaista mora pristupiti diplomatskom umijeću, ali u konačnici i sa kreativnim rješenjima u razgovorima. Ako se ostane na starim ustaljenim pozicijama, onda ne možemo razmišljati o uspjehu konferencije u Ženevi. U vezi sa ovim upućujem na Ugovor o nuklearnom naoružanju sa Iranom, kojeg je iranski predsjednik Rohani nedavno tokom posjete Europi nazvao "malim političkim čudom". I u tome on ima pravo. Ko je nakon 12 godina krize mogao pomisliti da će zaista doći do jednog takvog okončanja spora? I u konačnici se i krizi u Siriji mora pristupiti sa istim angažmanom kao u sličaju pregovora o atomskom naoružanju sa Iranom. Da ćemo i tamo trebati mnogo vremena i strpljenja je neupitno.

Profesor Henner Fuertig je direktor Instituta GIGA za bliskoistočne studije u Hamburgu.