20 godina sna o ujedinjenju

Mostar se zbog političke podijeljenosti i nametnutog Statuta Grada, nazivanog Ashdownov statut, često zove 'crnom rupom'. 'Zapadni' dio grada električnom energijom napaja Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, a u 'istočnom' Elektroprivreda BiH, postoje dva vodovoda, kazalište i pozorište, a nije rijetkost i da mladi Mostarci sa 'zapadne strane' još nisu kročili na Stari most iako ga godišnje posjeti skoro milijun turista.

Ali, ovaj grad ima i drugo, potpuno drukčije, lice.

Sveučilište i Univerzitet

Jasmina Muratović iz Jablanice, Ana Marija Bebek iz Ljubuškog, Adisa Mlaćo iz Bugojna i Ana Marija Alpeza iz Gruda studiraju na Univerzitetu 'Džemal Bijedić'. Iako svjesne dubokih političkih podjela i podijeljenosti u ovom gradu, one to na ovom sveučilištu u istočnom dijelu grada ne osjete. Baš kao što ih ne vidi ni studentica Sveučilišta Mostar u zapadnom dijelu grada, mlada Matea Liješnjić iz Kiseljaka. Na ova dva sveučilišta godišnje se upiše oko 25 tisuća studenata ne samo iz BiH, nego i iz cijele regije.

"Odabrala sam baš Univerzitet jer zaista ne osjetim nikakvu razliku, a ni nacionalnu, vjersku ili ekonomsku diskriminaciju. Sviđa mi se i što pri izlasku na ispite ne polažemo pod svojim imenom kao na ostalim fakultetima nego pod brojevima indeksa. Asistent kada ispravlja radove ne zna jesam li ja Hrvatica ili Bošnjakinja jer je to nebitno. Ja sam samo student. I znam da sam objektivno ocijenjena", kaže za DW Ana Marija Bebek iz Ljubuškog s prebivalištem u Kelnu u Njemačkoj. Ona će se obitelji vratiti nakon što magistrira na Fakultetu humanističkih znanosti. Kaže kako će u tom gradu tražiti zaposlenje zbog velikih mogućnosti koje joj se pružaju.

Matea Liješnjić, koja studira na Sveučilištu Mostar kaže da s njom studiraju i Bošnjaci i Srbi. "To je potpuno normalno", komentira ona za DW. Ipak, ova mlada djevojka ne može, a da ne primjeti: "Dolazim iz mjesta gdje živimo zajedno s Bošnjacima, ali tek kada sam došla u Mostar, vidjela sam da su ovdje podjele puno vidljivije".

Visoki predstavnici odlaze, a podijeljeni Mostar ostaje

Ovog veljače bilježi se 20 godina od kada je Hans Koschnick, međunarodni upravitelj nad Mostarom, odredio koncept ovog grada kroz šest etničkih općina. Ovaj njemački diplomata je time, kako je tada rekao, 'stvorio pravnu osnovu za novu organizaciju'. Ali prosvjed i napad koji je uslijedio pola godine nakon toga samo je pojačao razočaranje.

"Poslan mi je mali pozdrav, ali ja ne prihvaćam silu i radim za budućnost Mostara i cijele regije", kazao je on na konferenciji za medije u rujnu 1994., dan nakon što je u njegovu hotelsku sobu pucano protutenkovskim projektilom RPG-7, kalibra 85 mm s područja tzv. hrvatske strane Mostara. Počinitelji su i danas "nepoznati".

Deset godina kasnije, još jedan visoki predstavnik, engleski lord Pady Ashdown nameće 'privremeni' statut Mostara, u nadi da će se Bošnjaci i Hrvati dogovoriti o svom gradu. Njegov statut ne sviđa se niti Bošnjacima niti Hrvatima, čak je i neke odredbe Ustavni sud BiH proglasio neustavnima. No, o njegovim izmjenama politički lideri opet ne postižu dogovor u parlamentima, zbog čega i ove godine lokalni izbori 'vise o koncu'.

Ashdown je jednom prilikom u intervjuu za portal Bljesak.info kazao kako nije mogao ni zamisliti da će privremeni Statut Grada Mostara toliko dugo ostati na snazi. "Nadao sam bi se razumni i konstruktivni ljudi mogli pokrenuti dalje prema mirnom razdoblju. Ali, ovo je Bosna, i ovo je Mostar, gdje su, kako izreka kaže, ljudi tvrdi kao kamenje", rekao je.

'Sve je politička igra'

Za razliku od ranijih godina, kada su glavnu riječ vodile vodeće nacionalne stranke HDZ i SDA, sada se politički bude i Srbi, a prijedloge za Mostar imaju i socijal-demokratske partije. Međutim, mnogi su mišljenja da će sada još teže doći do dogovora, a da će Mostar ostati podijeljen grad i to zaslugom političara.

Potvrđuje to i Mirsad Behram, novinar Radija Slobodna Europa, koji je u svom dugogodišnjem radu bio svjedok političkih previranja u gradu na Neretvi. "Sve je politička igra. Čini mi se da je cilj da se objedinjavanje grada nikada ne institucionalizira jer to jednostavno ne dopuštaju političke elite", kaže Behram za DW.

Možda bi odgovor na traženje jedinstva u ovom gradu trebalo više prepustiti građanima. "Sjetimo se poplava u BiH prije tri godine kada smo se organizirali i bespoštedno pomagali jedni druge. To je bilo fascinantno vidjeti nakon rata kojeg smo proživjeli, da se ne gleda ni tko je ni što je i pritiče se u pomoć. Takav osjećaj nakon rata nisam doživjela", komentira za DW Alisa Mlaćo, studentica iz Bugojna i majka dvoje djece.

Drži da nema podjela među ljudima, da su one cilj samo političarima. "Naši političari, brže-bolje, potrudili su se da nas ponovno razdvoje. Žalosno je što nam trebaju nevolje i stradanja da bi se u nama probudilo jedinstvo", zaključuje ona.