"Mali Staljingrad"

„Uništene kuće, rupe od gelera i granata, mine… Prije dvadeset godina njemački Bundesver je započeo svoju prvu vojnu operaciju u sklopu Natoa nakon Drugog svjetskog rata. List Tagesšpigl (Der Tagesspiegel) iz Berlina donosi sjećanje jednog njemačkog vojnika.

„Hans-Kristijan Klazing (Hans-Christian Klasing) se odjednom našao u ‚Malom Staljingradu‘. I lijevo i desno uništene kuće, na ulici stoji izrešetan autobus. U iskonskom gradu Mostaru više ništa nije bilo kao prije. Čak i slavni Stari most, koji je od XVI vijeka svojim lukom nadvisivao Neretvu, leži u ruševinama zbog čega je Mostar 90-ih dobio naziv‚ Mali Staljingrad. (...)

Kontroverzna odluka

Tako dakle izgleda rat. Rat, koji njemački vojnici u suštini nije trebalo više da vide sopstvenim očima. U međuvremenu je prošlo 20 godina od kako je Bundesver započeo svoju prvu vojnu akciju u sklopu Natoa. Prva inostrana misija u kojoj bi moglo i da se puca u slučaju nužde. To je bio početak Bundesvera kao armije za vojne akcije što je danas postalo normalno. Bundestag je početkom decembra (1995. prim. red.) usvojio odluku o ratnim akcijama za koje niko nije znao šta zapravo može da se očekuje“, piše Tagesšpigel iz Berlina i pita Hans-Kristijana Klazinga kako je bilo s odlukom da Bundesver učestvuje u akciji u Bosni i Hercegovini? „‘Prilično kontroverzno‘, kaže on. ‚Diskutovalo se na svim nivoima, da li je to neophodno ili u skladu sa zakonom. Na svu sreću već je postojala odluka Ustavnog suda. Jer, činjenica je da su sudije u Karlsrueu već godinu dana prije početka tzv. Ifor misije u BiH 1995. donijelo odluku da su vojne misije Bundesvera u inostranstvu ‚za očuvanje mira‘ u skladu s njemačkim ustavom. No, Parlament je u svakom slučaju morao to i da izglasa.

Lako rečeno, ali prije odluke o prvom angažmanu Bundesvera, zapravo prvoj izričito borbenoj misiji, posebno su se sporile dvije partije. SPD nije propuštao nijednu priliku da upozorava na velike rizike, ali je ipak podržao misiju. Zeleni su se zbog toga skoro raspali: 22 poslanika su glasala za, 22 protiv a pet je bilo uzdržanih. Kada je Bundestag ipak s mukom donio odluku o borbenoj akciji, tadašnji kancelar Helmut Kol je rekao da se radi o ‚odluci koja znači prekretnicu u životu našeg naroda‘. Malo previše drame za ljude poput Hans-Kristijana Klazinga“, piše Tagesšpigl.

Rat se ne može uvježbati

List napominje kako je ovom misijom zapravo trebalo da se ‚obezbijedi sprovođenje mirovnog sporazuma u BiH‘. „No, da je to bilo više od toga, vidjelo se već tokom samih priprema. (…) Tu je bila stalna latentna opasnost od mina u zemlji. Na treninzima se pucalo direktno iznad njihovih glava kako bi znali koliku buku porizvode pucnji (‚veoma bučno). A morao je da trenira i ponašanje tokom mogućih otmica („prilično realno“). (…)

No, rat se ne može uvježbati. Prije svega ne mogu se preraditi slike uništenih kuća, života… (…) A smrt je bila veoma blizu Hans-Kristijanu Klazingu. Samo nekoliko koraka od njegovog položaja su stotine imena palih vojnika, na stubovima u ‘Šumi sjećanja'. Jednom je kaže, bio tamo, ali ovog decembra nije mogao da ode. (…) Tamo je položeno cvijeće ili dječiji crteži ‚za tatu‘“, piše Tagescajtung iz Berlina.

Zar gejevima i lezbejkama nije prijatno?

Njemačka štampa se ovog utorka opširno bavi ishodom referenduma o porodičnom zakonu u Sloveniji. „Uspjeh za opoziciju i katoličku crkvu“, piše dnevnik Zidojče cajtung: „Na referendumu o uvođenju istopolnih brakova, većina je bila za povlačenje odgovarajućeg zakona. 63 odsto glasača je bilo protiv ravnopravnosti homoseksualnih parova, a pristalice istopolnih brakova su mogle da privuku 37 odsto glasova.“

„Odgovornost za ovo snose konzervativci u savezu sa katoličkim klerom“, smatra komentator lista Tagescajtung Jan Federsen: „Zemlja koja je sebe vidjela kao najevropskiju i najliberalniju južno od Karavanki, bez potrebe se ponovo prilagodila vatikanskom pogledu na svijet.“ Federsen smatra da je primjetno i pomanjkanje političke svijesti u liberala i ljevičara: „I u Njemačkoj, liberalne i ljevičarske scene o zahtjevu homoseksualaca za „slobodu braka“ ne razmišljaju politički, već kao o stilu života. Po načelu: zar gejevima i lezbejkama nije prijatno? Zar ne organizuju već godinama svoje parade?“

„Kakav nesporazum: konzervativci (u Poljskoj, Sloveniji ili ovdje) dobro znaju da brak kao jezgro njihove politike identiteta mora ostati privilegija heteroseksualaca. Za njih sloboda braka nije modni pojam, već napad na šemu strukture svijeta u kojoj je institucija braka demografski i politički instrument. Ali, moderna izgleda drukčije: važna je ljubav, a ne bračno strukturisana proizvodnja djece.“

„U Sloveniji je ovom porazu doprinijelo i odsustvo mobilizacije liberala i ljevičara za ovo glasanje. Glasanje do koga nije smjelo da dođe. Možda zvuči patetično, ali pravo na brak je – u smislu zajedničkog preuzimanja odgovornosti u ime ljubavi ljudsko pravo koje ne smije ostati vezano za biološke preduslove“, piše Jan Federsen za Tagescajtung.

Poraz pristalica gej brakova

List Frankfurter algemajne cajtung primjećuje da je „poraz pristalica homoseksualnih brakova bio ubjedljiviji nego što se očekivalo. Na referendumu je učestvovalo 36 odsto građana sa pravom glasa, što je za oko šest odsto više nego prije tri godine, kada su se Slovenci prvi put izjasnili protiv širenja prava homoseksualaca […] Konzervativne opozicione stranke SDS i SLS rezultat glasanja tumače kao upozorenje vladi da ne ide predaleko kada je riječ o pravima homoseksualaca.“

Berliner cajtung piše da „dugogodišnji spor oko homoseksualnih brakova reflektuje podjelu slovenačkog društva na klerikalnu i laicističku frakciju. Vlada premijera Mira Cerara, koji ne potiče iz partijskog spektra, od stupanja na dužnost prošle godine se trudi da prevaziđe tu ideološku podjelu. Poslije Češke, Slovenija među svim tranzicionim zemljama Istočne Evrope važi kao najjače sekularizovana.“

„U ispitivanjima javnog mnjenja, većina je uvijek za ravnopravnost homoseksualaca. Ali, kada se glasa, lakše je mobilizovati protivnike nego pristalice te ravnopravnosti. S druge strane, konzervativna katolička crkva već godinama otvoreno politički agituje i podržava desničarske stranke.“