Mosul: Šta dolazi nakon Islamske države?

Na terasi hotela u Erbilu sjede muzičari iz Mosula. Pobjegli su od tzv. Islamske države u ovaj glavni grad kurdske regionalne pokrajine na sjeveru Iraka. Međutim, sada već razmišljaju o povratku, te za kurdsku televizijsku kuću Rudaw govore o pripremama za muzički festival nakon oslobođenja Mosula.

Muzičari vjerovatno neće morati dugo čekati. Znaci neposredne propasti džihadističkog režima u drugom po veličini gradu u Iraku sve su jasniji. Čak i ako se prema navodima UNHCR-a još uvijek oko 100.000 ljudi koristi kao živi štit od strane preostalih boraca, a borbe u ostatku starog grada kontroliranog od strane IS-a još uvijek se vode brutalno.

Kraj IS-a ne znači kraj konflikta

Ipak, izgon Islamske države iz njihovog neoficijelnog glavnog grada neće riješiti sve probleme. Ne zbog toga što je od početka napada na Mosul prošle jeseni, više od pola miliona stanovnika protjerano i ne samo zbog toga što će stvaranje uslova za njihov povratak trajati godinama, nego prije svega radi toga što će protjerivanje Islamske države iz sjevernog Iraka iza sebe ostaviti jedan ogroman vakuum moći, bez da je prethodno dogovoreno ko će ustvari popuniti taj prazan prostor. To će biti veoma teško, jer su u koaliciji protiv IS-a, osim inozemnih aktera kao što je SAD, integrisane i mnoge lokalne grupe koje imaju veoma različite ciljeve.

Postoje snage koje su pod kontrolom vlade u Bagdadu: antiterorističke jedinice pod komandom premijera, te trupe koje pripadaju Ministarstvu odbrane ili Ministarstvu unutrašnjih poslova. Također, postoje različite paravojne formacije, koje su dominantno šiitske „narodne mobilizacijske snage", a neke od njih imaju veze i sa Iranom. Onda postoje i kurdski pešmerga borci. Neki u potpunosti pripadaju „Demokratskoj partiji Kurdistana", koja je vladajuća stranka u Sjevernom Iraku u autonomnoj regiji Kurdistan. Druge paravojne formacije pripadaju njihovim žestokim rivalima „Patriotskoj uniji Kurdistana" i kao da to nije već dovoljno, još su se u borbe ubacile i različite lokalne sunitske grupe sa vlastitim formacijama.

Rayk Hähnlein iz Berlinske Fondacije za nauku i politiku (SWP) u razgovoru za Deutsche Welle potvrđuje: „Donekle je jasno da ovaj arapski grad, koji je trenutno u centru zbivanja, ne može trajno biti kontrolisan samo od strane kurdskih ili šiitskih udruženja. Šta to znači u praksi, još uvijek je nejasno", izjavljuje stručnjak za sigurnost Hähnlein.

Kurdska težnja za autonomijom

Kurdske i šiitske paravojne formacije nisu igrale veliku ulogu u borbama unutar Mosula. Međutim, oni su u okolini ovog milionskog grada vodile žestoke borbe i one će tražiti cijenu za sve svoje krvave žrtve. Kurdi u sjevernom Iraku misle da je ovo povoljan momenat da izgrade svoju autonomiju. Oni su 25. septembra planirali referendum o nezavisnosti. Stručnjak za Irak, Renad Mansour iz britanske think tank organizacije „Chatham House" za Deutsche Welle otkriva jedan pikantan detalj: „On će se naime izvršiti i u takozvanim „spornim teritorijama", kao što je naftom bogata regija oko Kirkuma."

Šiitske formacije su se uglavnom borile zapadno od Mosula i obzirom da su se ove grupe borile protiv Islamske države, bilo bi logično da se one nakon odlska IS-a, raspuste. Barem one veće formacije, očekuje stručnjak za Irak Mansour, suprotstavit će se demobilizaciji i tražiti sebi posao negdje drugo – moguće duž sirijsko-iračke granice. Hähnlein iz SWP-a navodi da je broj pripadnika paravojnih šiitskih formacija  u Iraku oko 100.000, i naglašava postojanje jake veze sa Iranom, kojom se „masovno pokušava steći uticaj na terenu".

U Siriji nakon IS

Sličan problem kao u Mosulu pojavljuje se i na sjeveru i istoku Sirije. Glavni grad IS, Rakka je u teškom stanju i najvjerovatnije će uskoro pasti. Teret napada ovdje nose borci Sirijskog demokratkog fronta. Oni većinski pripadaju sirijskoj kurdskoj partiji PYD. „PYD drži tri kantona na sjeveru i na njih gleda kao na svoju regiju. Prema odvijanju situacije već se govori o pravu na autonomiju ili čak o neovisnosti", analizira Rayk Hähnlein. Sjedinjene Američke Države posmatraju Kurde kao koristan instrument u borbi protiv Islamske države i snadbijevaju ih oružjem i tajnim informacijama.

Turska na PYD, zbog njihove bliskosti sa kurdskim PKK-om, gleda kao na terorističku organizaciju koja je još opasnija nego sam IS. Renad Mansour očekuje da će sirijski Kurdi imati za cilj da osvajanjem Rakke, dokažu lojalnost SAD-u i tako pojačaju svoju pregovaračku poziciju. Međutim, Mansour misli da je partnerstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Turske ipak jako, uprkos svim poteškoćama. To može uticati na realizaciju kurdskih planova: „Mogu sebi predstaviti, da će Sjedinjene Države nakon što protjeraju IS sa sjeverozapada Sirije, ipak dopustiti projekat nezavisnosti", kometariše Mansour.

Kamen spoticanja: Provincija bogata uljem, Deir az-Zor

U  gradu Rakka, njegovoj okolini, kao i u još udaljenijim dijelovima provincije Deir az-Zor, koji je pod kontrolom IS-a, još uvijek se situacija „zakuhava". Ovdje u opasnu trku ulaze najbolji strateški položaji sirijske armije u Siriji „nakon IS-a", te njihove iračke pristalice i ruski avioni na jednoj strani, a američke specijalne jedinice i SDF borci na drugoj strani.

SDF stoji za Syrian Democratic Forces ili Sirijske demokratske snage, i oni podrazumijevaju antirežimske demokratske snage u Siriji. Time se također povećava opasnost direktne konfrontacije, naglašava Rayk Hähnlein. „To smo vidjeli u posljednjih nekloliko sedmica: Amerikanci su oborili sirijski borbeni avion, a oborene su i iranske bespilotne letjelice. Rusi su tu oštro reagovali i objasnili da avioni zapadne alijanse ubuduće ne smiju letjeti iznad područja zapadno od Eufrata. To su već relativno jasni signali koji govore da će tamo doći do konfrontacije", smatra politolog iz Berlina.

Kamen spoticanja može da postane provincija bogata uljem Deir az-Zor. Sirijska armija pokušava doći do provincije prije nego to urade borci SDF-a. Jedno od njihovih dostignuća je već dovelo do direktne bitke između sirijskih trupa i amerikanaca kod grada Tanfa u graničnom području između Sirije, Jordana i Iraka. Sjedinjene Američke Države u tom području na sirijskom tlu održavaju trening kamp za protivnike Asada, a u radijusu od 50 kilometara oko grada Tanfa oni su skupa sa Rusima dogovorili i zaštićenu zonu. Asadove snage će u hitnom slučaju iz ove zone izaći koristeći oružje.

Također, na sjevernim položajima sirijske armije, u pravcu Deir-az-Zor-a, pored grada Tabka došlo je do borbi. Ova ruta je tako blizu Rakke, da se sirijska armija i SDF susreću i jedni na druge pucaju. Ovdje je također oboren i sirijski borbeni avion. Renad Mansour kontradikcije izražava ovako: „Osnovni problemi su sami uzroci problema, koji se uvijek preklapaju time da su sve strane bile protiv IS-a. Ali, kad se IS izuzme iz ove jednačine, svi problemi opet izlaze na vidjelo".