Mrtva trka socijaldemokrata i konzervativaca

Ovi dani na političkoj sceni Njemačke podsjećaju na obrnutu verziju filma „Povratak u budućnost" – velike partije vide svoju budućnost u povratku na linije fronta koje su posljednji put važile 2000. godine. To je za njih bilo dobro vrijeme – socijaldemokrate (SPD) nisu imale pravu konkurenciju slijeva, a konzervativci nisu imali ozbiljnog takmaca zdesna.

A danas? Konkurencija posrće. Desničarska Alternativa za Njemačku je u posljednje vrijeme žestoko izgubila na popularnosti i prema anketama dolazi na nekih osam odsto podrške, kao i Ljevica. Predviđa se dalji pad ove dvije partije sa suprotnih krajeva političkog spektra. Zeleni su takođe potonuli. Od toga, međutim, ne profitiraju demohrišćani. Kajmak u velikom stilu skuplja SPD sa Martinom Šulcom koji oko sebe širi miris prošle slave.

Hoće li i politika biti kao prije? Šulc djelimično već odustaje od sporne Agende 2010, masivnih rezanja socijalne države koja je preduzeo posljednji socijaldemokratski kancelar Gerhard Šreder. On je tada bio suočen sa visokom nezaposlenošću i drugačijim duhom vremena. Stvorio je reformu koja je paradoksalno širom svijeta postala uzor – za konzervativce i liberale. Ali SPD je do danas patio pod tim balastom, između ostalog jer se kao reakcija na Agendu konsolidovala nova partija, Ljevica, koja im od tada otima birače.

U međuvremenu su i demohrišćani saznali kako to izgleda: Angela Merkel je željela da učini svoju partiju primamljivom za moderno urbano stanovništvo. Mnogim konzervativcima je to bilo previše i, najkasnije sa finansijskim spasom Grčke i otvaranjem granica za izbjeglice, okrenuli su leđa demohrišćanima i u velikoj mjeri prigrlili Alternativu za Njemačku. I lijevo i desno među populistima su bivši visoki funkcioneri dvije velike partije – poput bivšeg socijaldemokrate Lafontena u Ljevici ili bivšeg demohrišćanina Gaulanda u Alternativi za Njemačku. Birači su takođe oduzeti dvjema velikim partijama.

Prošle sedmice je Martin Šulc najavio da želi da produži period u kojem radnik koji ostane bez posla dobija pomoć za nezaposlene. Angela Merkel je preko svog ministra unutrašnjih poslova progurala obiman paket mjera za više deportacija tražilaca azila iz Njemačke. SPD dakle igra na socijalnu pravdu, Unija na bezbjednost. Zbogom neoliberalnoj Agendi, kažu socijaldemokrate, dok se konzervativci opraštaju od dobrodošlice koju su poželjeli izbjeglicama. Ako time SPD načini Ljevicu izlišnom, a CDU isto učini sa Alternativom, onda će sve biti kao prije i obje partije će imati po osam odsto podrške više – to je smio san u partijskim centralama velikih.

Pitanje je samo ko će imati koliko uspjeha na krajevima političkog spektra i kako će reagovati birači koji su negdje u centru. Trenutno djeluje da je SPD daleko uspješniji i da kupi birače sa oba kraja kontinuuma. Birači sa krajnje ljevice su oduševljeni kritikom Agende, dok su protestni glasači Alternative za Njemačku oduševljeni što se pojavila prava alternativa Merkelovoj. Obično se kaže da se izbori dobijaju u sredini političkog spektra. Ali dvije velike partije očigledno moraju da poentiraju i špagom između lijevog i desnog krajička biračkog tijela. Možda sa njima, na kraju, profitira i njemački višepartijski sistem.