Muslimani Pariza nakon atentata

U pariškoj četvrti Barbès potraga za džamijom ne traje dugo. Samo 300 metara od bazilike Sacré Cœur na Montmartreu oko stotinu muškaraca ulazi u jednu višespratnicu. Dvojica njih odmah sprječavaju pokušaj intervjuisanja vjernika ispred džamje. To je zabranjeno. Čak i na trotoaru izvan zgrade? Dobijamo odgovor da je to tako. Ni dvadesetak metara od džamije niko ne pristaje na intervju.

Stanje je drugačije u Velikoj džamiji Pariza. Ulaz čuvaju četiri vojnika francuske armije. Predsjedavajući džemata ove džamije Dalil Boubakeur me pozvao na intervju i prijateljski me pozdravlja na njemačkom jeziku. Ovaj ljekar je od 2003. do ljeta 2015. godine, uz kratak prekid, bio i predsjedavajući Vijeća muslimana u Francuskoj.

Boubakeur naglašava da su muslimani šokirani i da osuđuju napade u Parizu: "Odbacujemo i to da se teroristi i muslimani Francuske stavljaju u isti koš."

On, kao i ostali zvanični predstavnici muslimana, pokazuje razumijevanje za to što se vjernici uzdržavaju od davanja intervjua. Obrazlaže to reakcijama političara i štampe nakon atentata. "Zašto bi muslimani više nego drugi trebalo da se distanciraju od napada, kada isto tako pate i isto tako su dirnuti ovim napadima kao i drugi?", pita se Boubakeur. Povrh svega, tvrdi on, odmah nakon napada u Parizu je u Francuskoj zabilježeno i nasilje sa antiislamskom pozadinom.

Napadi na vjernike muslimane

To potvrđuje i Yasser Louati. On je član Kolektiva protiv neprijateljstva protiv muslimana, nevladine organizacije koja djeluje u Fancuskoj i koja za sebe tvrdi da spada u red onih koji se bore za zaštitu ljudskih prava. Sa njim se sastajem na jednoj stanici podzemne željeznice. Kaže da se, nakon što je na organizaciju izvedeno više napada, njeno sjedište sada nalazi na tajnoj adresi.

"Prilikom demonstracija desničara u Bretagni nakon zbivanja u Parizu jedan mladić je bio žrtva napada. Šestorica desničara su se dali u potjeru za njim, oborili ga na zemlju i tukli dok nije pao u nesvijest. Na jednog mladića Turčina je pucano. Napadnute su i dvije žene, jedna od njih čak skalpelom", kaže Boubakeur.

Zakon o laicizmu kao uzrok dijela problema

Zbog čega muslimani Francuske uopšte postaju teroristi? Boubakeur i Louati ukazuju na splet različitih uzroka: naprimjer na socijalne i probleme u obrazovnom sistemu. Oni postavljaju znak pitanja i iznad zakona koji u Francuskoj još od 1905. nalaže strogo odvajanje države i religije. Louati spominje i teror koji se tokom devedesetih godina prošlog vijeka "prelio" u Francusku iz Alžira. "Mlada generacija muslimana je imala brojna pitanja, a niko nije bio tu da na njih odgovori. Nije to učinila ni država u školama, a odgovore nisu imali ni u džamijama koje imaju stroge zakonske ograde, a Francuska imame najradije praktično uvozi iz zemalja iz kojih dolaze i vjernici."

U posjeti sam kod Boualema Sansala. Ovaj pisac i dobitnik Nagrade za mir njemačkih izdavača sebe smatra Alžircem koji nije vjernik. Ali ni on ne smatra da je zakon o laicizmu, o strogom odvajanju države i religije u skladu s vremenom: "Muslimani laicizam shvataju kao "krstaški pohod" protiv islama. Trebalo bi radije govoriti o suživotu."

Boualem Sansal je ipak pesimista. Čak i kada bi Francuska uradila sve što može za muslimane, time bi bilo riješeno samo 30 odsto problema. 70 odsto problema je u politici Francuske u Siriji, Iraku, Palestini ili u Sjevernoj Africi