Nada za oboljele od tuberkoloze

Iz literature su nam poznati mnogi slučajevi sušice. Siromašna predgrađa industrijskog doba su bila pravo leglo te bolesti, ali od nje nisu ostali pošteđeni niti imućniji slojevi (sjetimo se Mannovog "Čarobnog brijega"). Ali tuberkuloza još uvijek vreba, osobito zato jer je ta bakterija (Mycobacterium tuberculosis) otporna na mnoge antibiotike. Zato i liječenje traje dugo, ponekad godinama - a niti na kraju nije sigurno da je bolesnik izliječen.

To bi se moglo konačno promijeniti: američki stručnjaci su razvili novi lijek i Bedaquilin je trenutno dopušten za upotrebu samo u toj zemlji. Njemački stručnjak za tuberkulozu, profesor Tom Schaberg se još ne usuđuje taj lijek nazvati "revolucijom" u liječenju tuberkuloze, ali u svakom slučaju ga smatra važnim čimbenikom, osobito u borbi protiv rezistentnih bakterija sušice.

Ovaj njemački profesor je član Njemačkog centralnog komiteta za borbu protiv tuberkuloze. Ovakav, revolucionarni naziv ovog tijela nije slučajan jer je i nastao usred radničkog pokreta u ovoj zemlji 1895. godine. Tada je to još bila narodna bolest, a iako se od onda mnogo toga naučilo o tuberkulozi, zapravo ona još nije posve pobijeđena.

Sušica i dalje odnosi živote

Zna se da ona uglavnom napada pluća, ali može napasti i živčani, krvožilni ili limfni sustav, kosti, zglobove... Devet od deset zaraženih uopće nema nikakve simptome, ali ako postane aktivna, lako može biti smrtonosna: svake godine od TBC-a umire oko dva  milijuna ljudi. To je čini, odmah nakon AIDS-a, jednom od najopasnijih zaraznih bolesti - a često su baš oboljeli od tog imunološkog sustava žrtve i TBC-a. Jer kod njih ta bakterija ima "lak posao" u napadu na organizam.

U svakom slučaju, liječenje je veoma dugotrajno: već i za "prvu liniju" napada na bakterije treba šest mjeseci - i njemački profesor smatra kako bi golem uspjeh novog američkog lijeka bio već kada bi i to razdoblje skratio na tri ili četiri mjeseca. Mnogo toga se inače neće promijeniti: TBC se uvijek liječi "koktelom" raznih lijekova, inače se razviju čvorišta rezistencije. Ako njih ima previše, potrebna je još jedna terapija - koja onda može potrajati i dvije godine.

Tuberkuloza je bolest koja počinje gotovo neprimjetno. Tek vremenom dolazi slabost i kašalj koji nikako ne prestaje. Zato se mnogi pacijenti uopće ne osjećaju bolesnima pa i odlaze liječniku kasno - često prekasno. Profesor Walter Haas iz zaraznog instituta nazvanog po čovjeku koji je i otkrio bacil tuberkuloze, Roberta Kocha upozorava kako i ovdašnji liječnici još jedva i misle na TBC kad im netko dođe na vrata. "Zato često dolazi do kašnjenja i to otvara mogućnost da bolesnik zarazi i druge ljude."

Oprezne nade liječnika

Ali dok u Njemačkoj doista ima tek oko četiri tisuće slučajeva tuberkuloze godišnje, u mnogim - siromašnijim dijelovima svijeta broj oboljelih je kud i kamo veći. Oliver Moldenhauer iz organizacije Liječnici bez granica se zato nada da je novim lijekom doista učinjen proboj, ali je još uvijek oprezan: "Veoma se nadamo da je to novo poglavlje u liječenju, ali da li je to tako, pokazat će tek vrijeme. Do sad se taj lijek veoma malo koristio i stečena iskustva nisu dovoljna da bi mogli reći kako je nastupio preokret."

No problem je i što u tim, siromašnim krajevima ljudi nemaju novaca niti za lijekove. Zato se i kod novog američkog lijeka osobito pazilo da se nađe način da on bude dostupan svim oboljelima - i to je ostvareno osnivanjem TB Alliance. U njemu su snage udružili Svjetska zdravstvena organizacija WHO, Zaklada Billa i Melidne Gates i neke druge nevladine udruge.

Zapravo, uporaba Bedaquilina je za sad dopuštena samo u Sjedinjenim Američkim Državama i u Njemačkoj (slično je u mnogim drugim zemljama) je potrebna posebna dozvola nadležnih tijela koji se bave lijekovima. Ona se u pravilu i izdaje, osobito u slučajevima kad liječnici mogu potvrditi kako nikakav drugi lijek nije pomogao. Ali prava revolucija u borbi protiv tuberkuloze ne bi bio lijek kojim bi se je liječila, nego cjepivo kojim bi se i trajno spriječila zlokobna sušica. Do sada se mališani obično cijepe BCG cjepivom - ali ono ipak ne jamči da neće doći do bolesti.

Ali ta bakterija, koja je otporna i na neka slabija dezinfekcijska sredstva, se do sad pokazala kao previše opasna i tvrdokorna za stvaranje cjepiva.

Autori: G. Heise/ A. Šubić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić