„Nadajmo se da se rat nikada više neće vratiti u Borođanku"

Rušenja stambenih zgrada u Borođanki su znatno veća nego na drugim lokalitetima kijevske regije. Odmah na početku ruske invazije došlo je do žestokih borbi u Borođanki. Gradić sa 13.000 stanovnika se nalazi oko 50 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Ukrajine.

Borođanka je početkom aprila oslobođena od ruske okupacije. Ukrajinske vlasti su potom za predstavnike stranih medija, uključujući DW, organizovale posjetu ovom gradu. Cilj posjete je da novinari sami formiraju svoje mišljenje o posljedicama borbi i ruske okupacije.

Čitav region je i dalje pod pooštrenim policijskim satom pa su gradske ulice gotovo puste. U centru Borođanke, gdje se nalaze stambene i administrativne zgrade, kafići i restorani, ostale su mnoge ruševine nakon ruskog granatiranja i bombardovanja. Ulice su zakrčene srušenim drvećem i izgorjelim automobilima.

Stambene zgrade su neselektivno bombardovane

Petro Kisilev iz ukrajinske Civilne zaštite kaže da je više od 90 posto centra Borođanke uništeno. Popis srušenih i oštećenih objekata još nije završen. Njegovi saradnici sada raščišćavaju ruševine. Kisilev naglašava da u Borođanki nije bilo kasarni za ukrajinsku vojsku, ni logora ni objekata od strateškog značaja: „Ruske trupe su jednostavno varvarski djelovale protiv civilnog stanovništva".

Samo duž glavne ulice u gradu je desetak stambenih blokova pretvoreno u prah i pepeo. Stanovnici grada su za DW izjavili da su ruski bombarderi odmah na početku rata na zgrade ispalili rakete. "Sa vojne tačke gledišta to nema nikakvog smisla", naglašava Anton Heraščenko, savjetnik ukrajinskog ministra unutrašnjih poslova, koji je bio u pratnji novinara u Borođanki. "Ruski piloti su bombardovali neselektivno."

Ruševine su postale masovne grobnice

Ukrajinski ministar unutrašnjih poslova Denis Monastirski je na konferenciji za novinare rekao da je ono što se ovdje dogodilo "jedna od najvećih tragedija u Ukrajini". Borođanka je jedno od mjesta u Kijevskoj oblasti koje je najviše pogođeno ruskom agresijom.

Prema ministrovim riječima, vjeruje se da i dalje ima tijela ispod ruševina. "Spasioci su pokušali da očiste ruševine prije mjesec dana, ali je neprijatelj pucao na njih i njihovu opremu", rekao je Monastirski. U to vrijeme još je bilo moguće spasiti žive ljude. Međutim, svi pokušaji spašavanja su propadali zbog ruskog granatiranja, koje je trajalo danima. Na kraju krajeva, ukrajinski pomagači više ne bi imali pristup uništenim zgradama. Prema riječima Monastirskog, operacije potrage i spašavanja mogle su biti nastavljene tek nakon oslobođenja Borođanke početkom aprila.

"Svjesni smo da pod ruševinama sada nema preživjelih. Ovo je još jedan zločin protiv čovječnosti koji je namjerno počinila ruska vojska. Jer, ovdje nije bilo kasarni ni vojne opreme, samo kuće i vrtić", naglašava ukrajinski ministar unutrašnjih poslova. Njegov savjetnik Anton Heraščenko dodaje da su uništene zgrade zapravo za mnoge Ukrajince postale masovne grobnice.

Skloništa od vazdušnih napada nisu bila spas

"Kada vidite avion, sve što možete da uradite je da legnete i pomolite se da vas ne pogodi bomba", kaže Olha, koja živi u Borođanki. Kada se pojavila opasnost da će se devetospratnicama nakon napada srušiti, stanovnici su autobusima evakuisani u druga mjesta u regionu. „Ljudi su se jako uplašili", kaže Olha i dodaje: "Skloništa od vazdušnih napada nisu bila baš spas, jer su razaranjem kuća zatrpani i podrumi sa ljudima u njima. To je bilo jako loše."

Do sada je takve masovne borbene operacije vidjela samo u filmovima. "Rat je nešto jako strašno. Samo sam se molila za mir da se pucnjava ne nastavi. Sve je to strašno. Stalno sam bila zabrinuta, napeta i u šoku", prisjeća se Olha. "Nadajmo se da se rat nikada neće vratiti u Borođanku."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu